Članovi iste obitelji na dražbi su dali gotovo 60 ponuda dižući lažno vrijednost nekretnine kako bi drugi odustali.
Privatna tvrtka Đuro Đaković stan iz Slavonskog Broda, u vlasništvu Antuna Bogovića, predsjednika HDZ-ove Zajednice poduzetnika i obrtnika Brodsko-posavske županije, prijevarom je pokušala doći do vlasništva vrijedne nekretnine, zgrade i parka veličine 4000 metara četvornih u Ulici Ivana Cankara. Ta se nekretnina prodavala putem elektroničke dražbe, a radilo se o imovini propale tvrtke Pan Papirna industrija, Trgopromet čiji je stečajni upravitelj, da bi namirio vjerovnike, nekretninu stavio na dražbu.
Elektronička dražba koju je provodila Fina započela je 25. veljače ove godine u 00:00 sati, a prvu valjanu ponudu poslala je tvrtka Đuro Đaković stan, u vlasništvu Antuna Bogovića, samo 8 sekundi nakon započete dražbe, dakle u 00:00:08. Đuro Đaković stan ponudio je 776.250 kuna.
No, samo 6 sekundi kasnije, u 00:00:14 sati stiže i druga valjana ponuda: odvjetnica Ana-Maria Bogović ponudila je 876.250 kuna. Trebalo je čekati samo pet sekundi, do 00:00:19 sati, kada je predana i treća ponudu u iznosu od 976.250 kuna. Ponuditelj je bio Ivan Bogović.
Ponuditelji u braku
Zanimljivo, odvjetnica Ana-Marija Bogović i Ivan Bogović prijavljeni su na istoj adresi u Slavonskom Brodu, u Ulici Ivana Mažuranića. Riječ je o supružnicima. U istu obitelj spada i vlasnik tvrtke Đuro Đaković stan, Antun Bogović: on je otac Ivana Bogovića.
Borba za vlasništvo nad atraktivnim zemljištem bila je žestoka. Supružnici, odvjetnica Ana-Maria Bogović i Ivan Bogović u sljedećih šest minuta dali su ukupno 52 (!) ponude, međusobno se nadmećući sve većim i većim iznosima.
Na kraju, u 00:06:17 sati dražba je zaključena: pobijedio je suprug Ivan Bogović s ponudom koja je bila gotovo osam puta veća od početne cijene: 6,176.250 kuna! Njegova supruga, odvjetnica Ana-Maria Bogović odustala je nakon što je ponudila iznos od 6.076.250 kuna.
Tražili povrat jamčevine
Iako je, kao što smo vidjeli, borba za nekretninu veličine 4000 metara četvornih, bez obzira što se radilo o supružnicima, bila žestoka, nesmiljena i nemilosrdna, finale priče još je zanimljiviji. Pobjednik Ivan Bogović, koji je izlicitirao iznos od 6,176.250 kuna, nije u roku od 30 dana uplatio 6,176.250 kuna, umanjeno za iznos položene jamčevine od 103.500 kuna.
Čekali da svi otpadnu
Kako su tijekom dražbe, kada su cijene, zahvaljujući supružnicima Bogović otišle u nebo, odustale tvrtke Boso iz Vinkovaca, Eko Buhač iz Vukovara i Addiko Bank iz Zagreba, koji su, kao i Ivan Bogović, Ana-Maria Bogović, te tvrtka Đuro Đaković stan (u vlasništvu Antuna Bogovića) uredno uplatili jamčevinu u iznosu od 103.500 kuna, nekretnina je pripala tvrtki Đuro Đaković stan. Ta je tvrtka, da podsjetimo, prva izašla s ponudom od 776.250 kuna, i to samo osam sekundi nakon početka dražbe i kasnije se, do završetka licitacije, više nije javljala, čekajući unaprijed dogovoreni rasplet.
Zanimljivo, tvrtka Đuro Đaković stan krenula je u nadmetanje sa spomenutim iznosom, mada je početna cijena bila 1,035.000 kuna. Naime, ponuđena cijena ne može biti manja od procijenjene vrijednosni za 25 posto, pa su tako izašli s najmanjom mogućim iznosom od 776.250 kuna i – pobijedili!
Sudac poništio dražbu
Sudac trgovačkog suda u Osijeku Tihomir Kovačević donio je 25. svibnja ove godine rješenje kojim je oglasio nevažećom dosudu nekretnine Ivanu Begoviću, te poništio elektroničku javnu dražbu, a kao ”preuranjen” odbio je Bogovićev zahtjev za povrat jamčevine u iznosu od 103.500 kuna.
Zanimljivo je kako sudac objašnjava da tijek dražbe ”nedvojbeno upućuje na zaključak kako se u konkretnom slučaju radilo o usklađenom djelovanju troje ponuditelja s ciljem eliminiranja drugih ponuditelja iz sudjelovanja u elektroničkoj javnoj dražbi, sve kako bi se navedena nekretnina u konačnici dosudila Đuro Đaković stanu iz Slavonskog Broda”.
U obrazloženju rješenja, sudac Kovačević podsjeća i na Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja kojim su, među ostalim, ”zabranjeni svi sporazumi između dva ili više neovisnih poduzetnika i usklađeno djelovanje koje kao cilj i posljedicu imaju narušavanje tržišnog natjecanja, a osobito oni kojima se izravno ili neizravno utvrđuju kupovne ili prodajne cijene”.
