Došao je i taj dan! Od srijede, 1. rujna, nakon devet mjeseci zatvorenosti, gosti ponovno mogu sjediti u zatvorenim dijelovima kafića. Ugostitelji su djelomično sretni zbog toga, ali ne očekuju veliki promet jer se još uvijek svi moramo pridržavati epidemioloških mjera, a uz to su se promijenile navike gostiju.
Podsjetimo, potkraj studenoga 2020. Nacionalni stožer je zbog pandemije koronavirusa zabranio rad u kafićima, osim onima koji imaju terase. Novom odlukom, rad je ponovno dopušten, ali uz mjere koje vrijede i za ostale ugostiteljske objekte, restorane i ostale koji uslužuju hranu.
Neke od tih mjera su rad kafića do ponoći, zatim održavanje fizičke distance s razmakom stolova, gosti moraju sjediti dok konzumiraju piće i hranu pa i za šankom. I dalje se moraju nositi maske, ali za stolom ih gosti mogu skinuti, a moraju ih imati i kada idu u toalet. Na ulazu u svaki kafić nalazi se dezificijens.
Osim toga, kafići se moraju provjetravati, a prema preporukama epidemiologa prozori i vrata bi trebali biti otvoreni. Neobična je preporuka da za stolovima ne bi trebale sjediti osobe iz različitih kućanstava, a na ulazu treba biti istaknuto koliko gostiju smije biti unutra, što ovisi o površini prostora.
‘Ugostitelji su iscrpljeni fizički, financijski i psihički’
“Ugostitelji iz caffe-barova jedva su dočekali da mogu opet raditi unutra, ali nisu u nekoj euforiji kako se možda misli jer je iza njih dugo razdoblje od devet mjeseci zatvorenosti unutrašnjosti i ukupno 18 mjeseci otežanog poslovanja u pandemiji. Mnoge je to iscrpilo fizički, financijski i psihički, a ima i kafića koji i neće moći raditi unutra jer nemaju radnika, kao i onih koji nemaju terase pa će njima ipak biti malo lakše nakon što devet mjeseci uopće nisu radili”, rekla je za Hinu Žaklina Troskot, predsjednica Nezavisne udruge ugostitelja Zagreba.
Dodala je kako sigurno neće raditi oko 1.100 zatvorenih ugostiteljskih objekata s 10 tisuća radnih mjesta koliko ih je izgubljeno od početka pandemije, a i oni koji rade zbog epidemioloških mjera se suočavaju s ograničenim kapacitetom i visokim troškovima, uz od ranije visoka porezna davanja.
Žaklina Troskot je naglasila kako ima mnogo problema te da bi se “država hitno trebala početi baviti ugostiteljskim sektorom koji je devastiran i trebaju mu dugoročne politike”.
