Stručnjak Domovinskog pokreta za zaštitu okoliša dr. sc. Slaven Dobrović i povjerenica za Primorsko-goransku županiju dr. sc. Carla Konta izdali su zajedničko priopćenje o slučaju Marišćina.
“Jedina alternativa zatvaranju županijskog centra za otpad Marišćina je hitna i cjelovita uspostava odvojenog prikupljanja biorazgradivog i problematičnog kućnog otpada što je ionako zakonska obveza.
Tom promjenom, u centar bi umjesto smeća počeo pristizati suhi otpad, bez nesnosnog smrada sa svim uključenim poznatim i nepoznatim zagađenjem što ga već godinama trpe građani Marčelja i Viškova. Time bi se stekli uvjeti da iz skupog centra počne izlaziti sekundarna sirovina za kružno gospodarenje otpadom, umjesto goriva iz otpada i inertiziranog ostatka za odlaganje što je potpuno promašeno rješenje i koncept.
Dakle, rješenje je uspostava sustava odvojenog prikupljanja biootpada sa kompostiranjem, zbrinjavanje kućnog opasnog otpada kroz već postojeća slabo posjećena reciklažna dvorišta i tehnološka adaptacija centra iz obrade smeća u obradu suhih reciklabilnih tvari. Ta promjena uklanja smrad i zdravstvenu ugrozu, smijemo je nazvati tehnološko-konceptualna adaptacija sukladno Europskom zelenom planu i jedino ide u smjeru većeg recikliranja otpada uz prihvatljive troškove.
Sve drugo nastavak je agonije za građane u okolici i produljenje nacionalne sramote zbog pogrešnog trošenja europskog i nacionalnog javnog novca za komunalnu infrastrukturu.
Naravno mjesta ima i za pitanje odgovornosti svih onih koji su uporno, ne obazirući se na upozorenja ustrajali na krivom rješenju s očito golemim ekološkim, zdravstvenim i financijskim posljedicama, ali i za pitanje jesmo li kao društvo uopće spremni učiti iz vlastitih pogrešaka. Ili je koruptivno klijentelistički mehanizam ugrađen u naše upravljačke strukture toliko jak pa se bez obzira na tragično iskustvo Marišćine uporno i dalje priprema Lučino razdolje, Biljane donje, Babina gora, Lećevica, Piškornica i slični na smeću koncipirani centri. Sve njih krasi iznimno visoka cijena i bogato plaćena dokumentacija u kojoj se tvrdi kako štetnih utjecaja biti neće. Naravno da se smrad, kao konstanta rada postrojenja ne spominje, to je valjda tek subjektivni osjećaj pojedinaca, a nikako dokaz o štetnom utjecaju, kako naš resorni ministar kaže”, poručuju Slaven Dobrović i Carla Konta.
