Vlada je u Novu godinu ušla sa tri mjere koje se direktno obračunavaju sa slobodnim tržištem. Umjesto deregulacije koja je hrvatskim poduzetnicima kritično potrebna, od 2020. godine poduzetnicima kroz legislativu se nameću dodatne regulacije, te time dodatno komplicira i ovako preregulirano tržište.
Borba protiv prikrivenog rada
Novim izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak, Ministar Marić pokušava pronaći način kako se obračunati sa “prikrivenim radom”. Paušalni obrtnici su od ove godine dužni kroz neke od 18 kriterija voditi poslovne odnose koje imaju sa svojim klijentima, te time dokazivati kako nisu u prikrivenom radnom odnosu.
Iako je nemoguće Zakonom regulirati poslovne odnose u detalje, prema novim izmjenama i dopunama spomenutog Zakona ne može se reći kako se Ministarstvo financija nije potrudilo, no iako paušalci nisu obvezni se držati svih 18 spomenutih kriterija, poreznoj upravi se ostavlja mogućnost dokazivanja obilježja nesamostalnog rada prema nekim dodatnim kriterijima, što u prijevodu može značiti kako obilježja prikrivenog rada mogu biti što god Porezna uprava odredi da jesu.
PRONAŠLI SU NOVI NAČIN KAKO NAM UZETI NOVAC Kreće porezni nadzor prikrivenog rada
To doprinosi dodatnoj pravnoj nesigurnosti na tržištu. Umjesto da se osigura jednaki tretman za sve i svima omogući slobodan rad i zarada, država sada nameće regulacije kako bi spriječila ono što je u konačnici sama i uzrokovala. Dok bi jednaki tretman za sve automatski izbacio prikriveni rad iz cijele priče.
Zabrana rada nedjeljom
No kao da gore navedeno nije dovoljno, država od ove godine uvodi i zabranu rada nedjeljom. Još jedna regulacija, čija inicijativa ne dolazi toliko iz same vlade koliko dolazi od samog društva.
Na žalost hrvatsko društvo još nije shvatilo suštinu slobodnog tržišta pa očekuje od države da regulira ono što bi oni sami trebali znati regulirati. Danas dok na tržištu imamo manjak radne snage svaki radnik se nalazi u poziciji da, između ostaloga svoj rad nedjeljom može regulirati sa svojim poslodavcem bez većih problema. Ovakve inicijative nerijetko dolaze iz smjera Katoličke crkve koja koliko god imala vjernika ne može biti u poziciji u kojoj se miješa na ovakav način u slobodno tržište, kojem ionako nedostaje slobode. Uostalom pravo na rad je temeljno ljudsko pravo i nitko ga ne bi smio ograničavati.
Regulacija turističkog smještaja
Te tu dolazimo do treće regulacije, a to je regulacija turističkog smještaja, odnosno broja apartmana namijenjenih iznajmljivanju. Nakon što je ministar turizma Gari Capelli najavio kako radi na zakonu koji će omogućiti gradovima i županijama ograničavanje otvaranja novih apartmana, samo je Dubrovnik inicijativu objeručke prihvatio, piše Dnevnik.hr.
Na ovakve su se mjere u Ministarstvu turizma odlučili zbog pritiska na infrastrukturu. Kao primjer izdvaja se Barcelona, koja je na šest mjeseci zabranila ili ograničila otvaranje novih apartmana u dijelovima grada. Ipak, neki građani nisu oduševljeni ministrovom idejom.
“Ne može meni nitko doma zabraniti što ću raditi sa svojom kućom, svojim stanom ili štalom, a on može sam sebi doma ograničiti izdavanje apartmana”, oštro je prijedlog odbio Dubrovčanin Pavo.
Kritika stiže i od zajednice obiteljskog smještaja. Martina Nimac Kalčina ističe da je Barcelona četvrta po BDP-u u Europi, dok je u Hrvatskoj znatno drugačije jer svi ovise o turizmu. “Dajući takve ovlasti lokalnim čelnicima, vi iz godine u godinu ne znate kakve će oni odluke donositi, ne znate koliko ćete ulagati i u kojem ćete smjeru ulagati sa svojim nekretninama”, zaključila je.
Socijalističke ideje za 21. stoljeće
No ministar za takve kritike ne haje previše. Capelli je inače poznat samo po donošenju regulacija i socijalističkih projekata i strategij. Tako je nedavno predstavio Crokarticu koja će u dogledno vrijeme postati jedan od boljih poticaja korupciji. Kako piše Branimir Perković takav program na nacionalnoj razini iziskuje velike troškove. Netko treba napraviti program preko kojeg će se to provoditi i održavati ga, netko treba biti zaposlen da koordinira i kontinuirano radi na provođenju programa, netko treba biti zaposlen u svakog regiji da administrativno vodi prijave i odjave za projekt, netko treba biti inspektor koji će kontrolirati objekte u kojima se koristi, nekome treba namjestiti više gostiju u apartmane i hotele, a nekome napuniti prazne restorane. Ukratko, jedna lijepa korupcijsko-javnosektorska priča kakvih u Hrvatskoj ne nedostaje.
Teško se ovdje oteti dojmu kako regulacijom turističkog smještaja ministar turizma direktno ide na ruku velikim hotelskim lancima. Ovdje se može govoriti i o direktnom miješanju države, odnosno lokalne samouprave u raspolaganje privatnim vlasništvom. Jer, ako će lokalna samouprava određivati koji i čiji apartmani su pogodni za iznajmljivanje i to ispred samih vlasnika apartmana, koji bi trebali tražiti dopuštenje lokalne samouprave kako bi raspolagali s vlastitom imovinom, onda možemo reći kako hrvatska Vlada dok propovijeda na sva usta o slobodnom tržištu u isto vrijeme kroz legislativu se obračunava s tim istim slobodnim tržištem.
Država na prekomjerne regulacije reagira dodatnim regulacijama
Jasno je vidljivo iz navedenoga kako država pokušava riješiti probleme prereguliranog tržišta dodatnim regulacijama, umjesto da se okrene deregulaciji i stavljanju svih aktera na tržištu u jednaku poziciju, što bi riješilo i probleme koji se sada pokušavaju riješiti metodama, koje će u konačnici izazvati još više problema.
