Hrvatska stranka prava u subotu je u Gospiću održala svoj izvanredni Sabor, na kojem je, osim predsjednika stranke koji nije biran, izabrano novo vodstvo stranke. Predsjednik, Karlo Starčević, simbolično je tom prilikom pozvao hrvatski narod na savez s HSP-om te ustvrdio kako se postojeća oligarhija mora srušiti jer je hrvatsku opstojnost dovela pred zid. Pozvao je također i druge pravaške stranke i državotvorne opcije da se pridruže HSP-u i ujedine bez kalkulacija i osobnih interesa.
Predsjednik Glavnog stana, Nikica Augustinović, naglasio je kako će stranka dati svoj maksimum kako bi se vratila na političku scenu i u hrvatski sabor.
Zbog provedbe korjenitih promjena, HSP će tražiti izmjenu Ustava kako bi se, rekao je Starčević, mogao uspostaviti mehanizam opoziva dužnosnika koji su pljačkali državu posljednjih tridesetak godina, te ozakonjenje lustracije i nezastarijevanja zločina.
Na saboru HSP-a, kojeg su iz te stranke najavili kao pripremu za predstojeće parlamentarne izbore, nazočna je bila i predsjednica Nezavisnih za Hrvatsku, Bruna Esih, potpredsjednik HSP AS, Ante Džoni Maksan, zatim Stjepan Brajdić u ime Hrvatskog nacionalnog vijeća, te prof.dr.sc. Antun Kljenak u ime udruge “Krila Hrvatske”.
Nova lica Hrvatske stranke prava
Jedan od novoizabranih stranačkih dužnosnika je i doc.dr.sc. Ivica Granić, novoizabrani član predsjedništva te član Glavnog stana stranke, dugogodišnji predavač na kolegijima političke komunikacije na sveučilištu u Dubrovniku te gostujući predavač na nekoliko hrvatskih te na mostarskom sveučilištu.
Što vas je navelo na angažman u Hrvatskoj stranci prava
Danas, u vrijeme kada Hrvatska stranka prava ima dosta nizak izborni rejting, ako netko odluči ozbiljno se u njoj politički angažirati, to znači kako je ta osoba pronašla svoj san i slijedi ga. U ovom momentu u redovima Hrvatske stranke prava ne može biti netko tko ima određene materijalne ili slične partikularne interese, jer preko ove stranke to nikako nije moguće ostvariti. Usudio bih se kazati, i u ime drugih kolega, kako smo pronašli svoj politički san i slijedimo ga, svjesni smo svih ograničenja, specifičnog imidža, lošeg političkog i personalnog naslijeđa, ali imamo politički cilj i pokušavamo ga dosegnuti. Osobno smatram kako, ako se stalno vrtiš u krug, kao što se to zadnjih tridesetak godina događa nama, s dvije praktički posve identične opcije, onda se nikamo ne stiže niti se tako ostavaruju politički ciljevi. U tome je sadržana sama biti mog političkog angažmana.
“Oduvijek me mučilo kako je moguće da nekoliko takvih osoba privatizira jedan tako snažan politički brend, kakav je pravaštvo, i onda umjesto da ga politički uspješno razvijaju oni od njega naprave nekavu sporednu, smješnu, bizarnu političku platformu, čak do te mjere nikakvu da su ljudi počeli razmišljati o tome je li vrijeme pravaštva neumitno prošlo i ima li pravaštvo u današnje vrijeme uopće smisla”, kaže Granić.
Ljudi koji danas vode Hrvatsku stranku prava, tu naravno mislim i na sebe, ozbijni su i realizirani ljudi, sa izgrađenim osobnim i profesionalnim referencama, to su ljudi dokazani u svome profesionalnom životu i neovisni su. I ono što je najvažnije, radi se o ljudima koji se na bilo koji način nisu ogriješili o zakone, nema tu jahača pretvorbene apokalipse, mračnjaka, muljatora ili bivših socijalističkih direktora koji su prvobitnu akumulaciju kapitala, odnosno ogromna materijalna bogatstva, priskrbili na krajnje mutnim i na krajnje netransparetnim poslovima. Ukratko, uvijek polazim od sebe, smatram kako sam ulaskom u Hrvatsku stranku prava pronašao smisao i svrhu svog političkog djelovanja, sada treba samo raditi, željeti, htjeti, što konkretnije pridonjeti boljem rejtingu sranke.
Što bi konkretno bio vaš politički cilj u ovome trenutku
Uvijek kada se natječete na izborima, a to je svrha političkog rada svake stranke, možete imati maksimalističke, umjerene, minimalističke ili pak specifične, takozvane neizborne ciljeve. To je legitimno i razumljivo. No, moj je stav kako se nikada ne smije biti zadovoljan malim stvarima, to je moj životni i politički stav, to ću pokušati stranci, kolegama usaditi i u njihov politički profil. Smatram kako se ozbiljan čovjek, bez razlike obrtnik ili političar, uvijek mora htjeti vinuti u zvijezde, ne biti samo “običan član” nečega, moramo se naučiti razmišljati o velikim stvarima. Ako ne razmišljamo o velikim stvarima one nikada neće doći, nikada se neće dogoditi. Zbog čega ova stranka, recimo, ne bi na narednim parlamentarnim izborima osvojila barem pet parlamentarnih mandata, a u skupštini grada Zagreba, Splita, Osijeka možda čak i više od toga?
Komentari kažu kako vam neće biti lako
Naravno da neće biti lako, tko kaže kako će biti lako, parafrazirao bih Kennedyja, koji je kazao kako će Amerikanci otići na mjesec ne zato što je to lako nego baš zato što je to – teško! No, moramo se naučiti ignorirati negativne ljude i negativne komentare, a takvih u i oko ove stranke imate u izobilju. Strašno je vidjeti tko se sve nazivao pravašem i kakve su bizarne politike vodili. Gurnuli su stranku na nekakvu političku marginu, učinili od nje ekstremističku falangu koja je hranila ego nekolicini besprizornih likova.
Oduvijek me mučilo kako je moguće da nekoliko takvih osoba privatizira jedan tako snažan politički brend, kakav je pravaštvo, i onda umjesto da ga politički uspješno razvijaju oni od njega naprave nekavu sporednu, smješnu, bizarnu političku platformu, čak do te mjere nikakvu da su ljudi počeli razmišljati o tome je li vrijeme pravaštva neumitno prošlo i ima li pravaštvo u današnje vrijeme uopće smisla. To ćemo, naravno, mjenjati i promjeniti. Hrvatsku može voljeti svatko tko odluči, za nju se također može boriti svatko tko to odluči, ali ljude koji je zastupaju na bilo kojoj razini, stranačkoj ili državnoj, ipak treba birati.
Smatram normalnim kako će vam ljudi, kada imate pravu viziju i težite ostvarenju velikih ciljeva, govoriti nećeš uspjeti, to je nemoguće. Ljudi su jednostavno takvi kakvi jesu, tu ništa ne možete učiniti, rijetki će vas ohrabriti, uglavnom za ništa nećete imati šanse i najbolje da sve zaboravite.
“Pravaštvo se mora konsolidirati, zanemariti osobne interese i obuzdati ego, inače ćemo opet, svi zajedno, imati plasman između jedan i tri posto. Ta politička filozofija, kroz razne stranke, kad malo pozornije analizirate, propada već dvadesetak godina, čudo da uopće više igdje i postoji”.
No, mi se moramo naučiti ne slušati ih! Moramo ulagati u sebe, čitati, učiti, razgovarati, međusobno se družiti, raditi na terenu, putovati, obići svaku lokalnu organizaciju, informirati njih i sebe, pomagati ljudima na terenu.
I znate što će se onda, čak vrlo brzo, dogoditi? Mali uspjesi počet će se događati, ostvarit ćemo prvi politički uspjeh, onda još jedan, pa onda još jedan. I tako stalno! Jednog dana shvatit ćemo kako u istraživanjima ne stojimo loše, kako imamo jako dobar rejting! Možda ćemo napravit sa strankom što nitko do sada napravio nije.
‘Rad, neumoran rad’
Koja je dakle formula političkog uspjeha
Cijela formula stane u samo tri slova – rad! Neumoran rad! Ako želiš doživjeti uspjehe moraš raditi neumorno. Ako ne radiš sigurno ništa nećeš niti doživjeti, u tom slučaju nema nikakvog uspjeha, to je tako jednostavno i tako lako shvatljivo. Bez muke nema nauke.
Odavno sam naučio kako je sve u mojim, našim rukama. Imati viziju, ignorirati negativne ljude, radi predano, i vrlo brzo biti ćete u prilici da mijenjate Hrvatsku. Kako je jednom prilikom rekao veliki Arni, Arnold Schweizenegger, ako nećemo mi, tko će? Ako nećemo sad, kad ćemo?
Kako do ujedinjenja pravaških stranaka i opcija
To je rak rana pravaštva, zbog toga je predsjednik Starčević u subotu iz Gospića pozvao pravaše i srodne platforme na ujedinjenje. Kad kažem srodne platforme mislim prije svega na Neovisne za Hrvatsku i eventualno suvereniste. Katastrofalno stanje, kada je riječ o pravaštvu kao političkoj filozofiji ili političkoj platformi, ide na dušu ranijim vodstvima, dijelom i članstvu, koji su se u zadnjih desetak godina barem sedam ili osam puta pokušali ujediniti, i svaki put su smo dobili još po jednu novu pravašku stranku. Međusobne optužbe, podmetanja, predbacivanje onim drugima najčešće za nekakvu fantomsku i nepostojeću suradnju sa HDZ-om, sve je to, i još puno toga, dovelo pravaštvo u poziciju da se ujedinjenje u ovom momentu čini posve nevjerojatnim.
Pravaštvo se mora konsolidirati, zanemariti osobne interese i obuzdati ego, inače ćemo opet, svi zajedno, imati plasman između jedan i tri posto. Ta politička filozofija, kroz razne stranke, kad malo pozornije analizirate, propada već dvadesetak godina, čudo da uopće više igdje i postoji. Voditi politiku na taj način iracionalno je i potpuno besmisleno, takva nakaradna politička situacija, kao svoj direktan nusproizvod, iznjedrila je u zadnje vrijeme još toliko opcija, osim MOST tu su suverenisti, HRAST, Konzervativci, sad i Hasanbegović i Škoro sa svojim pokretima i blokovima.
Nema više političara opće prakse, moramo raditi na sebi, ulagati u sebe, imamo dosta ambiciozan program, sa našim i gostujući profesorima i predavačima. Bit će dosta zanimljivih tema i rasprava. Dakle, mijenjamo se – kako bi ostali isti!
S druge strane bilo bi nefer i, recimo metodološki, potpuno netočno ne spomenuti kako ne postoji stranka na koju je toliko udarano izvana kao što je to Hrvatska stranka prava. Od ubačenim spavača, razbijača, medijskih restrikcija i raznih zabrana, sudskih odnosno pravosudnih udara pa sve do fizičkih likvidacija naših članova. Hrvatsku sranku prava počeo uništavati još Tuđman, dok je tu sramotnu rabotu dovršio Sanader. Od vremena Sanadra stranka više nije ozbiljna politička činjenica na nacionalnoj razini. Tako je bilo sve do dolaska sadašnjega stranačkoga vodstva, od kada se ipak postupno budimo. U Lici smo naročito jaki, u Zagrebu smo se konsoidirali, ja osobno vodim zagrebačku organizaciju jer je smatram naročito važnom, imamo cijeli niz načelnika i donačelnika po općinama, raspustili smo dosta organizacija na terenu ali još više osnovali novih.
Radimo na bitno drugačijem brendu HSP-a
Osim navedenih činjenica, koje su nepobitne, smatrate li kako postoji još nešto zbog čega glasači nisu dali povjerenje HSP-u
Dosadašnja vodstva Hrvatske stranke prava, pojednostavljeno, nisu bila kadra shvati kamo ide i što se događa sa suvremenom političkom desnicom u svijetu. Nisu pratili trendove, nisu se umrežavali sa srodnim strankama u Europi, radi se o ljudima skromnog znanja i još skromnijeg političkog talenta. Evo,pitam vas, koga biste od ranijeg vodstva HSP-a poslali u Europu da ravnopravno razgovara sa uglednim europskim konzervativnim ili drugim političarima, o ćemu bi oni uopće znali ili mogli razgovarati s njima. Moralo se više pratiti trendove, ne žive Hrvati izolirano od svijeta ili Europe, morali su bolje razumjeti što donosi duh vremena.
Vrijeme je da se maknemo od krupnih riječi, parola, buke, dreke i vike, država je stvorena i sad je moramo urediti kao modernu državu. Zbog čega se HSP konstantno mora baviti proteklim vremenima, obljetnicama, naješće pogrebima, polaganjem vijenaca i postavljanjem nadgrobnih ploča, zbog čega se pravaši ne bi mogli baviti životnim pitanjima, vanjskom politikom, geostrategijom, geopolitikom, kulturom, socijalom, umirovljenicima, financijama i ekonomijom, turizmom, OPG-ovima i selom. Malo ćemo po strani ostaviti vukove i slične insignije, nečega sličnog nema nigdje u modernom svijetu. U narednom periodu u Zagrebu pripremamo jedan veliki regionalni gospodarski forum, u organizaciji zagrebačkog HSP-a, to će bitno promjeniti odnos javnosti prema HSP-u, radimo na bitno drugačijem brendu HSP. Osnovali smo i HUPO, Hrvatsku udrugu poslodavaca i obrtnika, s ciljem da se što kokretnije i uspješnije brinemo o malim poduzetnicima i obrtnicima. Znamo kako sustav štiti samo velike, uvoznike, mali i srednji poduzetnici i obrtnici su prepušteni sami sebi, na vjetrometini su, moramo im pomoći.
U tom smislu pišem i program “Novi put – HSP” s čime ćemo, nakon što sve bude valorizirano na Predsjedništvu i na Glavnom stanu, izići u javnost. Rekao bih da se mijenjamo – kako bi ostali isti! Prvi puta od obnove stranke osnovali smo i stranačku akademiju, koja nosi naziv “Politička akademija Dr. Eugen Kvaternik”. Radi se o unutarnjem, internom stranačkom učilištu, a pojedine module, predavanja i drugo, morati će proći baš svi članovi stranke. Nema više političara opće prakse, moramo raditi na sebi, ulagati u sebe, imamo dosta ambiciozan program, sa našim i gostujući profesorima i predavačima. Bit će dosta zanimljivih tema i rasprava. Dakle, mijenjamo se – kako bi ostali isti!
