Hrvatska književnica i dragovoljka HOS-a Ivana Šojat u srijedu je komentirala brojne teme, od Dana sjećanja na žrtve Vukovara, Škabrnje i Domovinskog rata pa do njena protestnog napuštanja Društva hrvatskih književnika ovog ljeta i rata u Gazi.
Dragovoljka je HOS-a, čiji su pripadnici bili na čelu Kolone sjećanja ove godine, ove godine nije išla u Vukovar.
“Nisam imala prijevoz. Nemam automobil. Književnici baš nemaju financijskih sredstava za tako što. Ali… uvijek mi je to tužan dan, kao i dan prije, 17.11. Ta dva dana sam izgubila nekoliko dragih prijatelja. Kod kuće uvijek zapalim svijeću, koliko god bilo patetično. To je moj ritual. Odem i zapaliti svijeću na groblje svojim prijateljima”, kratko je prokomentirala za vrijeme gostovanja u emisiji Pressing na N1 televiziji.
Kratko se osvrnula na kako kaže “politizaciju Vukovara.”
“Osobno, to mi se gadi, nemam druge riječi. Nevjerojatno je kako se prije izbora dođe do nadmetanja tko je veći domoljub. Kao što vidimo u Srbiji kako njihov predsjednik Aleksandar Vučić pokušava pokazati da je veći Srbin od svakoga. Tako i mi imamo u desnom spektru ljude koji na gnjusan način pokušavaju izgraditi domoljubni autoritet pa imamo plakat u kojem Vukovar postaje Ukovar. To mi je grubo gaženje onih koji su trpjeli u ratu i trpe još uvijek. Ne zaboravimo majke koje ne znaju gdje su im sinovi već 32 godine. Koristiti se time je ispod svakog dostojanstva, onkraj svake politike. Sve preko tuđih žrtava.”
‘Imala sam problem mržnje prema Srbima’
Željela je braniti Osijek 1991. godine kad je imala samo 20 godina te su joj tu priliku pružili HOS-ovci. Kako je rasla i starila njezina percepcija domoljublja se mijenjala te je prokomentirala nepomirljivi odnos koji vlada među Srbima i Hrvatima.
“Osobno, to ne mogu shvatiti. Davno sam priznala kako sam imala problem nakon rata, problem mržnje prema Srbima. Nisam to skrivala, niti ću skrivati, to je bio dio mene, ali kako čovjek počne sazrijevati, shvati da je kolektivizacija bilo čega jedan potpuno nelogičan čin, lišen svakog razuma. To okupljanje krivaca u grupu, odnosno, okupljanja žrtvi u grupu je potpuno nelogično i nerazumno. Time se koriste demagozi. Savršeno mi je jasna njihova pozicija jer bez antagonizma ne mogu postojati. Neke političke grupacije u Hrvatskoj ne bi postojale bez tog antagonizma budući da ne poznaju druge političke alate, one koji bi nam živote učinili boljim. Čvrsto se drže razdora i sukoba te samo na njemu egzistiraju”, rekla je književnica.
Što je smatra domoljubljem
“Danas volim reći da je veće domoljublje baciti komad masnog papira u smeće nego nositi hrvatsku zastavu na retrovizoru. Zdravo domoljublje je poštivanje države, pošteni rad, poštivanje zakona, propisa, poštovanje drugih ljudi… Gledajte, 1991. je bilo vrijeme kad je Hrvatska stekla samostalnost, o kojoj smo sanjali, ali moj potez moramo shvatiti u kontekstu. Osijek je bio izravno napadnut i nalazio se u poluobruču. Jedini izlaz je bio prema zapadu, projektili su pljuštali po nama, svakodnevno su ginuli ljudi. Krenula sam braniti svoj grad. Nisam otišla 100, 200, 500 kilometara dalje da bih branila nešto što nije moje. Osijek je moj grad. Bio je to čin domoljublja, ali i pokušaj opstanka”, objasnila je.
Tema njenog spora u Društva hrvatskih književnika također je bila ljubav prema domovini te je kratko pojasnila što se točno dogodilo.
“Javnosti je to bio naprasan čin, ali uslijedio je nakon cijelog niza bombardiranja grupnih e-mail poruka, izrazito gnjusnih. Iznesene su notorne laži na račun tadašnjeg predsjednika Društva Zlatka Krilića, kao i urednika Republike, časopisa DHK-a Marija Kolara i Julijane Matanović, protiv tajnika Marka Gregora… Tvrdilo se kako pokušavaju udružiti Hrvatsku s Jugoslavijom. Ne mogu to ni opisati, tu traumu sam potisnula u podsvijest. Sve je kulminiralo na izbornoj skupštini i više nisam mogla opstati tamo, gdje je književnost na trećem ili desetom mjestu, gdje se štiti mizogina osoba koja je izvrijeđala moju kolegicu Koranu Svilar, a i dalje je u svim komisijama pa odlučuje koje knjige vrijede ili ne, tko zaslužuje nagradu… Nisam mogla dalje.”
Pisala je o borbi žena u muškom svijetu i problemima s kojima se suočavaju, često se bavi temom mizoginije jer tvrdi kako je “prezir prema ženama sveprisutan”.
Hvali Plenkovića: Prokomentirala je i Banožića i Anušića
Prije šest godina bila je HDZ-ova kandidatkinja za gradonačelnicu Osijeka i tada je hvalila premijera Andreja Plenkovića. Smatra ga inteligentnim i dan danas, ali iz HDZ-a je izašla prije četiri godine za vrijeme njegova mandata. Dodala je kako je izašla iz politike jer “nema dovoljno debeo obraz te da neke stvari jednostavno ne može pretrpjeti”.
“Vrlo uspješno je izašao na kraj s nekoliko kriza koje su dolazile u valovima. Više bih spominjala njegove probleme sa suradnicima. Ne znam ni koliko javnost zna kako ide imenovanje ministara. Ne znam da li se zna kako postoje kvote iz kojih krajeva moraju biti ministri kako bi se postigao mir. Njemu zapravo županijske organizacije gotovo pa nameću neke ljude i mora ih uzeti zbog mira u kući. Mislim da nema manevarski prostor”, komentirala je Šojat.
‘Svi su odahnuli kad je smijenjen Banožić’
Prokomentirala je i bivšeg ministra Marija Banožića te je rekla kako je bila zaprepaštena kad je imenovan za ministra jer je uvijek smatrala kako “on nema sposobnosti za to”.
“Pogledajte njegov životopis. Osim toga, govoreći o nekom naoružanju pričao je potpune gluposti, bilo me sram slušati to. To je čovjek kojem ambicije premašuju intelektualne sposobnosti. Mislim da ga se davno trebalo maknuti s te pozicije. Ne možeš s facijalnim grčem glumiti inteligenciju koju nemaš. I nisu u pravu oni koji kažu da se tako nešto moglo dogoditi bilo kome jer normalan čovjek ne bi pretjecao u magli. Mislim da su svi odahnuli kad je otišao.”
Zamijenio ga je Slavonac Ivan Anušić čije je obrazovanje upitno.
“Fascinira me to hvatanje za obrazovanje i diplome u zemlji gdje bismo mogli organizirati turističko stjecanje diploma po fakultetima. A jedan takav je u Osijeku, gdje možete ne samo diplomirati nego i doktorirati. U zemlji gdje su diploma i doktorat obezvrijeđeni, odjednom se poziva na to. Mislim da je na pravom mjestu. Bio je u ratu kao maloljetnik, a potom je pokazao u Antunovcu što se može postići mukotrpnim radom. Nakon toga je postao župan i vide se učinci”, rekla je Šojat koja je i sama studentica na Filozofskom fakultetu u Osijeku.
