Hrvatska 1. siječnja 2020. preuzima predsjedanje Vijećem Europske unije od Finske. Što to znači za Hrvatsku te što nas očekuje u prvih šest mjeseci iduće godine, objasnio je ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman za Dnevnik.hr.
Od 1. siječnja iduće godine Hrvatska će prvi put otkad je članica EU-a biti zadužena za organizaciju sastanaka na najvišoj razini i brinuti se da rad Vijeća Europske unije teče neometano.
Hrvatska predsjedanje preuzima od Finske, koja je u triju slijedila Rumunjsku.
Slatka obveza i čast
“To je jedna slatka obveza i čast. Preuzimamo odgovornost za sve članice Europske unije, Hrvatska postaje vidljivija u međunarodnoj zajednici”, kaže ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman.
Očekuje se da će se za vrijeme hrvatskog predsjedanja održati ukupno 1400 raznih sastanaka na svim razinama u Bruxellesu, a u Hrvatskoj jedan summit šefova država i vlada država članica EU-a, otprilike 20 sastanaka i konferencija na ministarskoj razini te oko 180 do 200 sastanaka na tehničkoj razini.
“Očekujemo oko 25.000 izaslanika”, kaže Grlić Radman i ističe kako su hrvatski službenici spremni za taj pothvat.
Oko 1000 ljudi sudjelovat će u organizaciji, a dio službenika educiran je zahvaljujući sredstvima iz EU fondova. Samo predsjedanje Hrvatsku će stajati između 50 i 70 milijuna eura, a ministar ističe kako je to unutar hrvatskih mogućnosti te očekuje da ćemo se držati donje granice.
Ispit zrelosti – nakon našeg predsjedanja više ništa neće biti isto
“To je jedan ispit zrelosti. Nakon našeg predsjedanja više ništa neće biti isto. Hrvatska, svi mi, ovime ćemo steći jedno samopouzdanje i onda se nadamo drugom predsjedanju”, kaže Grlić Radman.
Od članica se očekuje da tijekom predsjedanja budu neutralne kad je riječ o nacionalnim interesima iako postoje određeni interesi koji se mogu istaknuti.
Rumunjska, Finska i Hrvatska unaprijed su definirale program predsjedanja na sastanku u siječnju 2018. godine. Hrvatska se u svom predsjedanju opredijelila za četiri prioriteta.
Prvi se odnosi na gospodarski rast, unutarnje tržište, koheziju i klimatske promjene, drugi je povezivost, treće područje odnosi se na unutarnju i vanjsku sigurnost, a četvrto na jačanje globalne uloge Unije, piše Dnevnik.hr.
