Markica Rebić umirovljeni je general bojnik HV-a i uvaženi profesor filozofije i sociologije, prenosi Dnevno.
General Rebić u posljednjih se 15-ak godina klonio medija i suzdržavao se bilo kakvih reakcija na brojne događaje koji su za cijelo to vrijeme tutnjali Hrvatskom. No, Pelješki most, točnije (ne)pravilna zastupljenost hrvatskih branitelja na svečanom otvaranju ovog velebnog objekta, Rebića je natjerao na povratak:
Sretan je zbog mosta, ali…
On je najprije izjavio kako mu je drago da je Pelješki most dovršen, a sretan je i zbog svečanog otvaranja jer je unutar konteksta hrvatske povijesti “to spajanje Hrvatske u njenom punom značenju i to je veličanstveno.”No, postoji i dio koji umirovljenog generala ljuti i čudi:
“Most će prvi prijeći nekakvi bajkeri, dvadesetak pripadnika Četvrte i Prve gardijske brigade Hrvatske vojske. Te dvije junačke brigade HV-a su predstavljene s 20 bajkera? Tko je vidio Harley Davidson kad se deblokirao i oslobađao Dubrovnik? Kakve to ima veze?”, čudi se Rebić ideji redatelja događaja Kreše Dolenčića koji je braniteljima poručio da može doći “tko god da se javi”:
“Zna se tko treba biti na svečanom mimohodu”
“Pa nisu pripadnici postrojbi koje su obranile i kasnije deblokirale Dubrovnik, pojedinci koji se po svom nahođenju javljaju, a Dolenčić im odobrava ili ne odobrava da negdje dođu. Postoji Ministarstvo branitelja, ne MORH, oni su redovita vojska, koje se trebalo aktivno uključiti u tu svečanost i dovesti branitelje na primjereno mjesto”, smatra Rebić i dodaje kako nema ništa protiv Nevere i Nike Puljića:
“Dapače, vrlo ih poštujem, ali sve je to beznačajno u odnosu na junake sa Srđa, Golubova kamena i drugih ratnika koji su obranili i oslobodili Dubrovnik. Upravo zato je Tomo Medved kao ministar branitelja trebao oformiti tim koji zna gdje je tko bio i da se te postrojbe predstave u svečanom mimohodu. Tako je, po mom sudu, to trebalo napraviti.”
“Nisu pozvani ljudi bez kojih se ne bi imalo što otvarati”
I vojnici i zapovjednici koji su sudjelovali u operacijama obrane i oslobađanja Dubrovnika, oni s Pelješca, Stona, Mokošice, momci iz Odreda naoružanih brodova, iz Tigrova i Četvrte, Imoćani iz Treće bojne, smatra general – zaslužili su biti na čelu kolone na pri otvaranju Pelješkog mosta.
“Time bi se bi se ukazao značaj tih ljudi, bez njih ne bi bilo ničega, ni mosta ni Hrvatske i danas ne bi imali što otvarati.”
