Povjesničar Ivo Goldstein govorio je o svojoj novoj knjizi “Povijesni revizionizam i neoustaštvo u Hrvatskoj 1989. – 2023.”.
S obzirom na to da se već 30 godina u svojim tekstovima bavi temama revizionista i kulture sijećanja, Goldstein kaže kako je bilo vrijeme da sve to objedini na jednu hrpu. Međutim, imao je dilema oko toga kako pristupiti pisanju.
“Jedno od pitanja je bilo treba li se uistinu baviti glupostima koje izađu u javni prostor i nakon stotinu ponavljanja postanu neprijeporna istina i sad ja to moram objašnjavati da je to neprihvatljivo, glupo itd. Bi li profesor na PMF-u objašnjavao zašto je zemlja okrugla i zašto se okreće oko sunca?”, otkriva Goldstein.
Tri desetljeća revizionizma
Objašnjava da povijesni revizionizam nije povijest već pseudohistorija, odnosno pseudopovijest.
“Imamo niz pseudoznanosti, a imamo i u ovom kontekstu. Tu se povijesni revizionizam može defirnirati kao odmak od jedne matrice poznavanja i shvaćanja Drugog svjetskog rata”, poručio je Goldstein na N1.
Smatra kako nakon tri desetljeća revizionizma u Hrvatskoj nema povoljnog rezultata za neku liberalno demokratsku antifašističku opciju.
“Revizioniste od historičara dijeli pitanje, vrlo jednostavno, a to je: Tko je u Drugom svjetskom ratu bio na pravoj, a tko na krivoj strani? Jedina strana koja je bila na pravoj strani su bili partizani. Svi ostali, ustaše, domobrani, Nijemci, Talijani, četnici, bili su na krivoj strani i to treba prihvatiti”, rekao je Goldstein.
“To nije samo pitanje političke koreknosti, to je i pitanje povijesne istine. Ako želimo biti ustavobranitelji u Hrvatskoj, onda smo politički korektni na način da branimo Ustav. U Ustavu se kaže da je ova Hrvatska, na temeljima odluka ZAVNOH-a i potvrđena na odlukama AVNOJ-a”, dodaje.
Holokaust se ne može izjednačavati s komunističkim zločinima
Goldstein se osvrnuo i na to da je danas službena politika u Hrvatskoj osuđivanje svih totalitarizama.
“Eurospki parlament je donio nekoliko rezolucija u kojima se ne kaže izričito izjednačavanje totalitarizama, ali to manipulatori vrlo lako transformiraju u slogan da su svi totalitzarizmi isti. U tim rezolucijama Europskog parlamenta se o tome govori, ali neke od tih rezolucija jasno kažu da je holokaust apsolutno jedinstvena pojava i da se ne može na bilo koji način izjednačavati s komunističkim zločinima”, poručuje Goldstein.
Objašnjavajuću razliku između nacizma i fašizma s jedne strane i komunizma s druge, Goldstein je naveo primjere Jasenovca i Bleiburga.
“Jasenovac je bio zločin genocida, ratni zločin, protiv čovječnosti. Bleiburg nije bio genocid, u jednom dijelu je bio ratni zločin, ali i obračun s kriminalnom, zločinačkom izdjaničkom endehazijom”.
Goldstein kaže kako postoje brojni dokumenti koji ne idu u prilog onima koji tvrde da se rasni zakoni u NDH nisu provodili.
“Tisuće i tisuće dokumenata, ne partizanske propagande, ne angloameričke nego, ustaški dokumenti, njemački i talijanski dokumetni govore o zločinačkoj povijesti Jasenovca i općenito ustaškog režima. I kada se dogodio ustanak krajem srpnja 1941. samo pogledajte njemačke i talijanske dokumente što o tome oni govore. Oni ne govore da su komunisti krivi nego da su ustaše svojim terorom potakle ustanak. I Nijemci i Talijani koji su de facto uspostavili vlast bijesne na Pavelića i njemu prigovaraju”.
“Tako da govoriti da se rasni zakoni nisu provodili je neistina, govoriti o tome da je srpski ustanak bio zato jer Srbi nisu voljeli bilo kakvu Hrvatsku državu je jedna od revizionističkih i neoustaških tvrdnji”, smatra Goldstein.
Opovrgava da je Jasenovac bio logor nakon ’45.
Goldstein opovrgava i tvrdnje da je Jasenovac bio logor nakon 1945.
“Jasenovac je bio srušen. Postoji niz fotografija, prvo da su saveznički bombarderi jedan dio srušili, onda su ustaše prilikom povlačenja palili logor, onda su došli partizani i odnijeli su sve što se moglo iskoristiti i već od 45. je tamo bilo kukuruzište”.
Goldstein kaže da do takvih zaključaka dolazi zbog nedetaljnog pregleda dostupnih dokumenata.
“Kada govorite o dokumentima od prije 80 godina često ih ima kontradiktronih, nejasnih. Onda ti revizionisti uzmu jedan dio te priče ili jedan dokument, a ostala tri ne vide. Što rade revizionisti, za razliku od skrupoloznih historičara? Ja kad imam dokumente stavim ih na stol i pokušavam uspostaviti neku sredinu, sintezu. Revizionisti rade slično kao i odvjetnici. Dakle odvjetnik ima svoju stanku koju mora braniti i to radi tako da one činjenice koje idu njegovoj stranci u prilog stavlja na stol i na sva zvona”, pojašnjava Goldstein.
Sporne tvrdnje o Bleiburgu
“Prvo, to nije bio zločin nad Hrvatima. To je bio zločin u jednom dijelu nad vojskom NDH, nad HOS-om, jednim dijelom nad domobranima, prvenstveno nad ustašama. To nije bio zločin nad hrvatskim narodom. U kompleksu Bleiburga kad ga revizionisti prezentirau kao takvog ima čitav niz nelogičnosti. Vrlo često se govori da su na Bleiburgu stradavali žene i djeca. Nisu, to nije istina. To je želja, strategija da se izjednači s Jasenovcem”, izjavio je Goldstein.
Osvrnuo se i na žrtve križnog puta Bleibuga.
“Masovno su se vojnici predavali, civili su načelno bili puštani. Međutim, od onih koji su bili uhvaćeni, veliki dio ustaša je bio streljan, dobar dio domobranskih oficira je bio streljan, a oni koji su prošli taj filter, bili su upućivani na ove križne putove i na tom putu su stradali oni koji ništa nisu krivi. I to je bio zločin, tu je ta malignost Bleiburga”, zaključio je Goldstein.
