Osim što se u Bosni i Hercegovini konstitutivnim narodima ne želi priznati da su to – tvorbeni i ustavotvorni narodi – njih se šikanira čak i kao manjinu.
Pretpostavimo da se dogodi situacija u Bosni i Hercegovini da se ukine konstitutivnost. Hrvati i Srbi postaju nacionalna manjina, a Bošnjaci temeljni narod. Što bi se dogodilo s tim nacionalnim manjinama?
One bi bile u gorem položaju nego bilo koja nacionalna manjina igdje u svijetu. U Slovačkoj živi znatan broj Mađara. Gotovo nikad se ne bune. Ne fali im ništa. Nitko ih ne šikanira.
Srbe i Hrvate u BiH se šikanira već sada. Iako imaju ustavni okvir koji ih štiti i (još) nisu nacionalna manjina.
To nam je pokazao primjer sarajevske gradonačelnice koja je čestitala novi kalandar. To je ilustracija onog što bi Hrvate i Srbe čekalo da postanu manjina. Zatiranje svakog oblika identiteta koji nije većinski.
Upravo zato se ova dva naroda protiv toga i bore tako grčevito. Znaju da bi se svaki oblik njihovog identiteta zatirao do granica izdržljivosti i ne bi smjeli biti ono što jesu. Bili bi u gorem položaju nego crnci pedesetih u Americi ili gejevi šezdesetih.
Kad bi prihvatili biti nacionalnom manjinom, onda bi im netko iz sarajevsko-bošnjačkih krugova zamjerao i to što su nekad ranije bili konstitutivni. Bijesnoj rulji bi to bio alarm za novu turu šikaniranja.
To bi išlo do razine uništenja apsolutno svakog identiteta. Opstali bi samo oni koji i sada služe većinskom nacionalizmu kao ukrasni privjesci. Tada bi se Božić čestitao normalno, a ne kalendarski. Ali ga u toj državi ne bi više imao tko slaviti. Sada, još uvijek, ima.
E to je razlog zašto treba obraniti konstitutivnost naroda u BiH. Ona je posljednja crta obrane za Hrvate i Srbe. Da mogu biti slobodno ono što jesu. I politički se boriti da to istraje. Bez toga, BiH će biti bošnjačko-muslimanska, a Srbi i Hrvati eksponat za istraživanje povjesničarima.
Zašto je to loše, ne treba posebno objašnjavati. Tko zna, zna, tko ne zna, svakako neće shvatiti ni da mu objasnite stotinu puta.
