Jedan od najdugovječnijih hrvatskih političara Joža Manolić sutra slavi 104. rođendan i, kako je otkrila njegova kćer Zrnka, nekadašnji visokopozicionirani pripadnik UDBA-e dobrog je zdravlja.
A proživio je Joža u svoje 104. godine svašta. Bio je jedan od osnivača HDZ-a, drugi predsjednik Vlade Republike Hrvatske, prvi predsjednik Županijskog doma Hrvatskog sabora…
Iako se nedavno pisalo da je primio posljednje pomazanje, čini se da je Manolić “od kamena”. Podsjetimo, za to smo doznali samo dva dana prije Božića, a pisalo se tada kako je Joža svećenika pozvao na svoj vlastiti zahtjev, pri punoj svijesti.
Korona mu teško pala
“Ispovjedio se, pokajao se za svoje grijehe i dobio odrješenje grijeha”, objavio je politički analitičar Ivica Granić krajem prosinca na Facebooku.
Njegova kćer Zrnka tada nije htjela pojasniti detalje ovog čina niti govoriti kako je njezin otac. Rječitija je pak bila kada je Manolić napunio 102. godine. Tada je za 24sata otkrila kako Jožu frustrira što ne čuje.
“Ne čuje više niti uz dva slušna aparata i to nakon preboljenja Covida. Teško je to bio podnio. Dva tjedna je takoreći bio gotov no sin i ja smo se brinuli o njemu. Sin mi je pomagao nositi ga do toaleta i sve smo napravili da se oporavi i to kod kuće. Nismo ga htjeli dati u bolnicu. No posljedice korone su itekako prisutne. Slabije vidi, ali čitati i dalje može. Strašno ga iritira i uzrujava se kada ga netko zove na telefon je ne čuje pa meni daje slušalicu. Rekao mi je da više ne želi pričati na telefon jer nema smisla. Ne treba mu to”, rekla je tada.
Osim toga, otkrila je i kako joj oca često posjete prijatelji Stjepan Mesić i Luka Bebić. “Lijepo s njime popričaju. No općenito izbjegavamo susrete zbog njegovog krhkog zdravlja. U godinu dana dvije male prehlade rezultirale su dvjema upalama pluća, a onda je stigla i ta nesretna korona”, dodala je Zrnka.
U ‘akciji’ od 18 godine
Koja je tajna Manolićeve dugovječnosti, vjerojatno najbolje zna on sam, no ono što se zna je kako je njegovo političko, ali i životno iskustvo veliko.
Nakon što je s 18 godina ušao u SKOJ, u svibnju 1941. zbog umnožavanja i raspačavanja letaka KPJ, ustaške vlasti su ga uhitile. U Zagrebu je ostao do listopada 1942., kada prelazi na teritorij pod partizanskom kontrolom. U ožujku 1944. postao je član Okružnog komiteta partije za Bjelovarski okrug, a potom i organizacijski sekretar.
U listopadu 1944. imenovan je za načelnika Ozne 2 u Bjelovaru, komunističke policije osnovane u svibnju te godine. Godine 1946. prelazi u Zagreb za načelnika Odjela za izvršenje kaznenih sankcija u Sekretarijatu za unutarnje poslove. U Udbi bio je zadužen za zatvore u kojima su bili politički zatvorenici. Tu je dužnost obavljao do 1963. Nakon sloma Hrvatskog proljeća 1972. smijenjen je sa svih dužnosti i umirovljen. Godine 1989. postaje jedan od osnivača HDZ-a i najbliskiji suradnik Franje Tuđmana.
Predsjednikom Županijskog doma Sabora postao je 1993. Sljedeće godine sa Stjepanom Mesićem, koji je bio predsjednik Zastupničkog doma, te nekolicinom drugih zastupnika pokušao je izvršiti parlamentarni prevrat. Kako nisu skupili dovoljan broj zastupničkih glasova da oduzmu parlamentarnu većinu Franji Tuđmanu, istupili su iz HDZ-a. Od tada je u mirovini i ne bavi se aktivno politikom. Diplomirao je pravo 1960. godine, a iz dva braka ima troje djece, stoji u biografiji koju je objavio Večernji list.
