Četrdeset je godina prošlo od smrti Miroslava Krleže, središnje figure hrvatske književnosti 20. stoljeća. Kako to obično s velikanima biva, nerijetko ga se pretjerano veličalo, ali i sramotno osporavalo. I za jednu i za drugu krajnost uvijek je bila kriva politika, no veličina Krležina djela neosporna je činjenica.
Osim što je neosporno bio i ostao središnja figura hrvatske književnosti, Miroslav Krleža osnovao je jednu od najvažnijih kulturnih institucija u zemlji – Leksikografski zavod.
– Činjenica koja se možda najslabije zna, da je Krleža svojim enciklopedičkim radom, svojim marginalijama uz enciklopedijske tekstove, svojim glavnouredničkim radom zapravo figura koja je ravnopravna, možda nije preuzetno reći, figuri poput Denisa Diderota, rekao je Bruno Kragić, glavni ravnatelj Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža.
Jedno od kapitalnih izdanja Zavoda jest upravo Krležijana, čiji glavni urednik Velimir Visković kaže:
– Neki su rekli da je čitaju kao napeto štivo, zato što je Krleža bio involviran u sve ključne procese u Hrvatskoj i Jugoslaviji onoga vremena tako da kroz njegova djela, još više kroz događaje iz njegove biografije možemo ulaziti u zanimljive rukavce povijesti 20. stoljeća.
Njegovo književno djelo nerijetko je kroz povijest bilo opterećeno politikom.
– Krleža je bio za, a ne protiv. Krleža je sam želio biti jedna od nas, a ako mi imamo problem s tim, a čini mi se da imamo u Hrvatskoj koju je uvijek smatrao ovakvom kakva je sada, prostorom i vremenom, onda se taj problem sastoji u tome, da prihvatimo njegovu kritičku, pa i kontroverznu, pobunjeničku Hrvatsku heretika i sanjara, na kojoj je inzistirao. Mi i jesmo ta Hrvatska, ali često se pokušavamo umiti na pogrešan način, smatra leksikograf i krležolog Vlaho Bogišić.
I dok mu glumci, redatelji i književni znanstvenici vraćaju dostojanstvo te naglašavaju važnost i neosporno centralno mjesto unutar korpusa hrvatske književnosti, nama, kao publici i čitatelju, ostaje ono najvažnije – užitak.
