U Newsroomu N1 televizije gostovao je politički analitičar i konzultant Aleksandar Musić koji je komentirao situaciju u Srbiji i srbijanskog predsjednik Aleksandra Vučića.
Komentirajući prosvjede u Beogradu, Aleksandar Musić, rekao je kako se vlast u Srbiji ponaša kao da je u opsadnom stanju i pokušava na sve moguće načine, bilo kroz usta predsjednika države, Aleksandra Vučića i njemu potčinjenih političara i medijsku scenu koja je režimski kontrolirana, pokušava nametnuti narativ da se ne radi o prosvjedima protiv nasilja i prosvjedima protiv onog lošeg o državi već da se radi o referendumu protiv Srpske napredne stranke, konkretnije, protiv Aleksandra Vučića.
“Mnogi kaži da je njegovo obraćanje bilo neodgovorno, neumjesno, nemoralno, pa čak i groteskno, zbog toga što bljuje toliko žući, spominje smrtnu kaznu, pa se naknadno obračunava s tim ubojicama, u smislu toga kako to može raditi. No, to je jedino što u ovom trenutku može raditi. Jer su sva svjetla reflektora spuštena na njega. I sada se postavlja pitanje: ako imaš apsolutnu moć, zašto se ovo događa, zašto si nemoćan?”, rekao je Musić i naglasio da u takvom sustavu biti nemoćan znači doslovno urušavanje tla pod vlastitim političkim nogama.
Rekao je kako su njegovi suradnici rekli ono što on sam nije mogao, poput tvrdnje premijerke Ane Brnabić koja je rekla da sve ovo što se događa je posljedica zapadne kulture. Musić smatra kako je to bilo politički lukavo s obzirom na to da u Srbiji još uvijek vlada trauma Zapadom od bombardiranja Srbije.
Politički konzultant na to plašenjem Zapadom rekao je da to nije suvislo s obzirom na to da na srbijanskim televizijama ne gostuju američki generali već “jedan Šljivančanin, neki Bokan”. “Je li Amerika ta ili Zapad koji neprestano plaše Srbe Hrvatima, Bošnjacima, Albancima, Crnogorcima ili to rade režimski mediji?”, upitao je Musić i dodao da je u tom smislu režim jako nervozan i da se u tom smislu se bave strategijom gašenja požara.
Komentirao je i najavu strožih kazni u Srbiji ali i obraćanje Vučića koji je najavio da će u njemu razotkriti i političke krivce za ovaj događaj.
“Taktiku gašenja požara uvijek slijedi taktika pokušaja pozicioniziranja iluzije činjenja. Vučić ne smije ostati sam na vjetrometini, nego mora pokušati stvoriti sliku da nešto radi da povlači drakonske poteze. A to je zapravo neprovedivo. Srbija je izrazito naoružana država, dio tog oružja zaostao je iz Drugog svjetskog rata, a solidan dio je zaostao iz, kako se to u Srbiji naziva, ratovima iz 90-ih, i on mora ostaviti dojam da nešto čini, jer osim toga što je njegova politička percepcija ugrožena, što je on politički ranjiv i što njegove rane krvare, postavlja se pitanje njegovih kadrova”, kaže Musić.
Na pitanje boji li se Vučić građana, Musić kaže da iskustvo pokazuje da se Vučić boji nekontroliranog.
“On je do te mjere zagospodario medijskim i političkim životom da mu neka regularna ugroza tim putem ne može stići. No, ono što su prosvjedo protiv Rio Tinta pokazali da se boji upravo političkih kometa, političkih naboja koji dolaze niotkuda i remetu mu kompletnu političku sliku. Da, boji se zbog vlastite političke percepcije, ali istovremeno ima i živu povijest pred sobom i to režima u kojem je obnašao dužnost ministra za informiranje, zloglasni Miloševićev terminalni režim, kad se do 5. listopada, kako se u Srbiji kaže, činilo da se ne može svrgnuti Miloševića, da je otporan, kako se govorilo, da je žilav kao ‘korov’, kad se nizom nepovezanih događaja stotine tisuća građana izašlo na ulicu, vojska odbila poslušnost, policija odbila poslušnost i diktatura je bila svrgnuta. On se boji takvog scenarija”, objasnio je Musić.
