Drago Ćosić se od legendarnog Ćire oprostio emotivnim riječima u ime hrvatskih sportskih novinara:
Vjerujte mi, nikad nisam imao takav pritisak, takvu nervozu i nikada mi se ruke nisu toliko znojile.
Zadnja dva dana, od kada me je obitelj zamolila da se oprostim u ime svih novinara, ne spavam. Nisam znao što više reći, a da se nije već reklo o njemu. To je talent koji se ne može kupiti, koji se ne može stvoriti, to je talent s kojim se rađa.
Sjetio sam se prvog intervjua koje sam vodio daleke 1982. kada sam još radio u ‘Zagrebačkoj panorami‘. U prve tri-četiri minute shvatim da me Ćiro skenira i da on vidi da ispred sebe ima nekoga tko prema njemu ima strahopoštovanja. Sva pitanja koja sam postavio su se pretvorila u njegov monolog. Tek kad sam došao u montažu sam shvatio da od tog intervjua nema ništa jer je on smatrao da treba reći nešto što meni nije u planu. Vjerujem da su svi kolege novinari imali slična iskustva.
Završio bih s jednom rečenicom, voljeni ne umiru nikad, oni žive u našim sjećanjima – kad biste došli pred Ćiru mogli ste biti najspremniji na svijetu, ali on bi vas uzeo u mašinu i napravio od intervjua ono što je on želio.
