Mostovac Marin Miletić na božično je jutro opisao “čudo” koje mu se sinoć dogodilo kada se uputio na misu.
Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
“Dragi ljudi, sretan i blagoslovljen Božić – svima
Čudesno svjedočanstvo
Danas cijeli dan u điru. Mlađa kćer, draga i ja. Navečer razmišljam gdje ćemo na Polnoćku i samo mi dođe misao da bismo mogli na Knežiju, kod Salezijanaca. Zanimljivo, nisam dugo bio tamo i nikakav posebni razlog nije bio očit da predložim curama – Polnoćku na Knežiji.
Dolazimo, vidim da je crkva ograđena, u mraku, radovi. Ali, odmah preko veliki montažni šator. Kreće misa kad ono – paf – vidim na oltaru don Marinka Ivankovića mog gimnazijskog razrednika, čovjeka koji je spasio moje srce. Čekam da završi misa, svećenici prolaze u procesiji izlazeći iz velikog pastoralnog šatora, a ja zaustavljam don Marinka. Grlim ga, ljubim u obraz i tako… idu suze same od sebe. Don Marinko u šoku, iznenađen što me vidi. Zahvaljujem mu što me trpio i volio kao mladca kada bi me rijetko tko trpio i rijetko tko volio… ona, ratna vremena, kada 1994. upisujem gimnaziju, ja vulkan po karakteru koji se ne da ukalupiti. Kaže mi ovaj nepatvoreni svećenik: “Evo te, gle…” A ja mu odgovaram: “Evo me, nešto je i ispalo od mene…” Stajemo sa strane i razgovaramo…
Puno puta sam na mnogo mjesta svjedočio o veličini ovog samozatajnog profesora i pedagoga. Reći ću vam da me sačuvao tijekom moje srednje škole. Nevjerojatna blagost, nevjerojatno opraštanje gluposti koje smo radili… Kaže on meni negdje mislim 1995., nakon što sam bio bezobrazan do “gole kosti”… “Ne možeš ti mene izludit koliko ja tebi mogu oprostiti…”
Ja – paf. Razmišljao sam dugo o ovome i shvatio tek kasnije don Boscovu pedagogiju ljubavi na kojoj sam i sam diplomirao i čije strategije sam se držao kroz svih svojih 16 godina koliko sam radio u školi. Ljubav naime jedina mijenja. Svaki mač rađa novi mač. Samo ljubav mijenja.
Dragi moji, ja sam danas morao sresti svoga Razrednika. Svoju tadašnju stijenu koji je na Kristovoj stijeni sam bio sazdan pa je mogao meni – gimnazijalcu osobina rahlog pijeska – biti stijena da i ja svojim očima gledam, ušima slušam kako sve može drugačije. I kako nismo stvoreni da budemo pijesak koji vjetar baca gdje hoće…
Salezijancima dugujem mnogo. Mnogi će radi mene biti kratko u čistilištu. S nekima sam bio daleko od moje Rijeke kada su mnogi od Mosta bježali, a ja sam odlučio ući u stranku i boriti se kroz politiku za pošteniju i pravedniju Hrvatsku. Tako sam započeo svoj ovaj put. I danas su mi mnogi blizu. Evo, ako Bog da sa don Damirom ćemo pomoći jednoj braniteljici, omogućiti ženi pristojniji život, dostojniji život.
A vas bih molio da u ovo božićno vrijeme se sjetite svih onih koji su vam u životu na bilo koji način pomogli, bili blizu… i ne budite preponosni gdje ne treba, nazovite ih, čestitajte im Božić.
Nova nada, uistinu dolazi.
Sretan Božić, dragi moji”, poručio je.
