Fiona Hill, jedna od najboljih američkih poznavateljica Rusije i Putina, koja je bila i savjetnica bivšeg predsjednika Donalda Trumpa, u ranim danima ruskog rata protiv Ukrajine u intervjuu za Politico upozorila da ono što Putin pokušava učiniti nije samo zauzeti Ukrajinu već i uništiti trenutačni svjetski poredak. I od početka je shvatila da će Putin iskoristiti prijetnju nuklearnog sukoba kako bi pokušao postići svoje ciljeve. Danas, unatoč neuspjesima koje je Rusija pretrpjela na bojnom polju, Hill misli da je Putin neustrašiv.
Smatra da se prilagođava novim uvjetima, da ne odustaje. Misli kako pokušava pridobiti Zapad da pristane na njegove ciljeve koristeći glasnike poput milijardera Elona Muska koji će predložiti aranžmane za okončanje sukoba pod njegovim uvjetima.
“Putin igra na ego poznatih ljudi, daje im osjećaj da mogu igrati ulogu. Ali u stvarnosti, oni su samo odašiljači poruka Vladimira Putina”, kaže Hill.
Iako se čini da Putin pojačava napore u Ukrajini, sukob zapravo predstavlja realnu opasnost za njegovo vodstvo. On se sasvim izravno identificirao s ratom, primjećuje Hill, pa si ne može dopustiti da izgleda kao gubitnik. Ako počne gubiti potporu ruskih elita, mogao bi izgubiti moć, prenosi Index.
Zapad je od veljače otišao daleko u razumijevanju uloga u Ukrajini, ističe Hill, ali svijet još uvijek nije u potpunosti shvatio puni izazov koji Putin postavlja. Putina se mora obuzdati, kaže Hill, ali to se neće dogoditi sve dok se međunarodne institucije uspostavljene nakon Drugog svjetskog rata ne razviju tako da ga mogu obuzdati. A taj razgovor tek počinje.
“Ovo je sukob velikih sila, treći sukob velikih sila na europskom prostoru u nešto više od jednog stoljeća. To je kraj postojećeg svjetskog poretka. Naš svijet neće biti isti kao što je bio prije”, kaže Hill.
Rat se očito ne odvija onako kako je Putin prvobitno namjeravao. Kako je Putin reagirao na svoje neuspjehe i kako se njegov način razmišljanja razvija?
U svakom neuspjehu Putin misli da se može izvući iz toga, da može preokrenuti stvari. To je djelomično zbog njegove obuke za operativca KGB-a. U prošlosti, kada su ga pitali o uspjehu operacija, on je progurao ideju da operacije uvijek idu prema planu, da je sve uvijek savršeno. U operaciji, kaže ona, uvijek ima problema, uvijek ima zastoja. Ponekad su apsolutne katastrofe. Ključ je prilagodba.
Još jedno Putinovo obilježje je da udvostručuje napore. On uvijek poduzima ekstremniji korak u svom rasponu mogućnosti, onaj koji zapravo onemogućuje druge alternative. Putin je često prepričavao iskustvo koje je doživio kao klinac, kada je zarobio štakora u kutu stambene zgrade u kojoj je živio u Lenjingradu, a štakor ga je šokirao tako što je iskočio i uzvratio. Ovu priču prenosi kao da je to priča o njemu samom, da će uvijek uzvratiti ako ga stjeraju u kut.
Ali on je također osoba koja sama sebe tjera u kut. Znamo da su Rusi imali vrlo velike gubitke i da im ponestaje ljudstva i opreme u Ukrajini. Stopa žrtava na ruskoj strani nastavlja rasti. Prije nekoliko mjeseci procjene su bile 50.000. Sada je brojka 90.000 poginulih i mnogo više ozlijeđenih. Ovo je težak udarac s obzirom na 170.000 ruskih vojnika raspoređenih na ukrajinskoj granici kada je invazija počela.
Dakle, što Putin radi? On šalje još više vojnika pokretanjem potpune mobilizacije. Još uvijek nije rekao da je ovo rat. To ostaje “specijalna vojna operacija”, ali on poziva 300.000 ljudi. Zatim ide nekoliko koraka dalje i najavljuje aneksiju teritorija oko kojih se Rusija bori posljednjih nekoliko mjeseci, ne samo Donjecka i Luhanska već i Hersona i Zaporižje.
Putin sebi ne daje izlaz osim da slijedi izvorne ciljeve koje je imao kad je ušao u rat, a to je komadanje Ukrajine i rusko pripajanje njenog teritorija. I još uvijek pokušava prilagoditi svoje odgovore neuspjesima na bojnom polju.
U ovom trenutku, ako je toliko prilagodljiv, ima li neku izlaznu strategiju?
Mislim da Putin još uvijek misli da ima što odigrati. Njegov cilj je izaći iz ovog rata pod svojim uvjetima. Ono što upravo vidimo, s aneksijom i velikim govorom koji je održao 30. rujna, vrlo je jasno. On ovaj sukob vidi kao sveobuhvatni rat sa Zapadom i još uvijek je uporan u uklanjanju Ukrajine s karte i iz globalnih razgovora.
Također je jasno da se on uopće ne namjerava odreći Donjecka i Luhanska, Hersona i Zaporižje, kao ni Krima, koji je već zauzeo i proglasio dijelom Rusije.
Zašto Putin želi sav taj teritorij? Želi li simboliku obnove važnog dijela Ruskog Carstva, ponovnu uspostavu ove mitološke Novorosije, vraćanje zemalja koje je Rusija otela od Otomanskog Carstva? Ili doista želi vladati ovim dijelom moderne Ukrajine na konkretne i praktične načine?
To su zapravo obje te stvari. One su neraskidivo povezane. Spomenuli ste tu ideju Novorosije ili “Nove Rusije”. Mislim kako je većina ljudi zaboravila da je upotrijebio ovaj izraz 2014. godine. Tada je Kremlj pokrenuo rat u Donbasu kao dio napora da povrati kontrolu nad teritorijima Novorosije koje je Katarina Velika prvi put pripojila Otomanskom Carstvu u kasnom 18. stoljeću.
