Na područje Mukinja 28. ožujka 1991. godine stigla je skupina milicajaca Milana Martića iz Knina s ciljem onemogućavanja prosvjeda djelatnika poduzeća “Plitvice” protiv pripajanja tog područja tzv. SAO Krajini. Na koranskom mostu bile su istaknuta zastave SAO krajine i Jugoslavije, a odbor srpske demokratske stranke u Titovoj Korenici 29. ožujka 1991. godine donio je odluku o promjeni strukture zaposlenih u Nacionalnom parku Plitvice i time su čuvarsku službu preuzeli ljudi iz Knina.
Ovako je tekla akcija
Spomenuti događaji zahtijevali su neodložnu intervenciju hrvatskih redarstvenih snaga… Nekoliko stotina pripadnika specijalne postrojbe MUP-a Rakitje, kojom je zapovijedao danas načelnik GSOS-a RH general zbora Josip Lucić, specijalne postrojbe MUP-a Kumrovec te antiterorističke jedinice Lučko krenulo je noć uoči Uskrsa put Plitvica. U ranim jutarnjim satima 31. ožujka, na glavnom pravcu kretanja, kolona vozila s hrvatskim specijalcima napadnuta je iz zasjede na glavnoj prometnici nedaleko od plitvičkih hotela i pratećih objekata. Na kolonu je otvorena vatra iz okolne šume, u autobus pun hrvatskih redarstvenika uletjela je tromblonska mina, na sreću neizvučenog osigurača te nije eksplodirala. Munjeviti izlazak iz vozila, zalijeganje uz cestu, otvaranje vatre u pravcu iz kojeg je pucano, napredovanje po dubokom snijegu koji je tog Uskrsa okovao Plitvice.
Nije pomogla ni “pancirka”
Iako je akcija u potpunosti uspjela i na Plitvicama je uspostavljen red, ostat će upamćena po prvoj hrvatskoj žrtvi. Krv Josipa Jovića natopila je snijeg, a sedam pripadnika specijalne policije je ranjeno. Prema riječima suboraca, Jović je bio najistureniji u napadu, pucao je u smjeru pošte. Iako je na sebi imao pancirku, netko od terorista ga je pogodio u nezaštićeni dio tijela. Kola hitne pomoći stigla su u trenu, a nakon dužeg čekanja ukrcan je u sanitetski vojni helikopter još uvijek dajući znakove života. No, preminuo je na putu do bolnice. Dvadesetdvogodišnji Josip Jović bio je prva hrvatska žrtva u Domovinskom ratu…
