Koliko se Europa promijenila od početka rata u Ukrajini? Može li kriza, uzrokovana ratom i inflacijom, promijeniti odnose političkih snaga u najjačim članicama EU i u kom smjeru? Kako stvaranje nove geopolitičke realnosti utječe na ideju proširenja Unije? Što bi pobjeda Mila Đukanovića, na predsjedničkim izborima u Crnoj Gori, 19. ožujka, značila za europski put Crne Gore? Koliko novi Briselski sporazum doista mijenja odnose Srbije i Kosova? Ima li EU rješenje za moguću destabilizaciju regije? Gost emisije “Intervju tjedna” Hrvatskog radija bio je Tonino Picula, SDP-ov zastupnik i koordinator za vanjsku politiku grupacije Socijalista i demokrata u Europskom parlamentu.
Tvrdi kako budućnost Ukrajine ovisi o tome kako tko razumije novonastali politički kontekst u svijetu. Ima jako puno igrača koji na različite načine percipiraju ono što se formalno počelo događati 24. veljače prošle godine ali zapravo traje znatno duže.
– Nemojmo zaboraviti da je ruska agresija na Ukrajinu sasvim sigurno najutjecajniji događaj u novijoj povijesti. Ne samo Europe nego i svijeta. I rekao bi jedinstveno iskustvo koje su proteklih godinu dana stekli svi sudionici na političkoj sceni neovisno o svoju ulozi u sukobu. Invazija na Ukrajinu preoblikovala je europske političke kao i međunarodne odnose. Svakako da je odnos prema invaziji Rusije na Ukrajinu jedan od najvažnijih elemenata identiteta svake politike danas.
Ključno je zato shvatiti da dva sektora dominiraju svjetskom politikom. To su sigurnost i energetika, piše HRT.
– Kao posljedicu invazije Rusije na Ukrajinu dobili smo dvije vrste građana. Jedni strahuju od kraja svijeta jer se boje eskalacije rata u nuklearni sukob. Druga vrsta se boji kraja mjeseca, odnosno sve većih troškova života, cijena energije i hrane.
Rat u Ukrajini, ističe, doveo je i Europsku uniju u jedinstvenu povijesnu situaciju. Suočila se s “nizom vlastitih prednosti ali i slabosti. Prije svega pojavila se svijet o trostrukoj ovisnosti EU: energetskoj o Rusiji, tržišno – proizvodnoj o Kini i sigurnosnoj o Sjedinjenim Američkim Državama.”
– Postoji jedna značajna grupacija unutar svake članice EU koja što prije želi vidjeti kraj rata. Motivi su različiti- neki govore o ekonomskoj cijeni koju članice i EU plaća kako bi pomogla Ukrajini i pitanje je koliko je to sve skupa izdrživo. S druge strane postoje političke razlike koje su se formirale i prije Putinovog napada na Ukrajinu. Rusija je godinama ulagala nemale napore i financijska sredstva kako bi utjecala na funkcioniranje europskih institucija, zaključio je Picula.
