Prošlog je tjedna za dugove interventno uplaćeno 900 milijuna kuna. No nezadovoljne veledrogerije i dalje poručuju da će nastaviti s ograničenom isporukom lijekova bolnicama.
Svima je jasno da tih 900 milijuna kuna je nekakvo vatrogasno rješenje samo za prošli tjedan, da nije nita trajno, a nikakva se trajna, srednjoročna, dugoročna rješenja do sad još nisu spominjala, spominjalo se samo povećanje doprinosa za zdravstvo i možda povećanje izdvajanja iz poreza za alkohol, duhan i šećer, ali to je sve bilo spominjano.
Ivan Klobučar od sutrašnjeg sastanka ministra Beroša i Marića očekuje i nada se nekakvom rješenju, piše RTL.
“Da će država naći neki novac za ono što smo mi pošteno odradili. Znači ta dugovanja koja su sad blizu godinu dana, sad više nije stvar koliko su dugački dani neplaćanja, nego govorimo o ogromnim ciframa, govorimo o blizu 6 i pol milijardi kuna. Mi kao dobar partner nudimo našoj državi odnosno Vladi da plati pola tih dugovanja, znači ne pričamo o apsolutnim dugovanjima, pričamo o tome da otprilike 3 milijarde kuna nas četiri drogerije i ostali sudionici zdravstva možemo nositi na svojim leđima, preko toga ne možemo.”
Kako je došlo do takvog duga?
“To je pitanje za nekog drugoga kako je do toga došlo, no ono što ja mogu reći s obzirom na to da sam u ovoj branši već 25 godina da nikad nitko nije duboko zagrebao, da svi pričaju o reformi, reforma je bila vrlo čvrsta i jaka riječ u prethodnim izborima, no ne znam je li netko započeo reformu, mi ne znamo ni koji su ciljevi ni kud se ide ni kada ni zašto. U ozbiljnim firmama kao što su firme koje si mi umišljamo da vodimo, mi uvijek imamo ciljeve, imamo vremenski rok i način na koji ćemo nešto napraviti. Nije da uvijek,ali se trudimo. Mi u ovom trenutku uopće ne znamo koje su to reforme na pomolu, možda je to pitanje za vas novinare da pitate meritorne što se to točno dešava i kako vi mislite riješiti taj problem.”
Hoće li lijekova biti?
“Ja zbilja ne mogu ništa prije sastanka, ali volio bih ljude smiriti, a nisam naučio lagati. Ako se sutra nešto konkretno ne riješi ili obeća ili se da neki terminski plan na koji mi možemo pristati da bi sačuvali svoja radna mjesta i svoje firme, onda na žalost možemo poručiti našim građanima da će lijekova biti ili malo ili na kapaljku ili ih neće biti. To je jedna ružna poruka i ja se nadam da do nje neće doći.”
Naglasio je kako je njihova firma njihova imovina, “koju netko komentira da je ovakva ili onakva. Mi tražimo pravo na rad, a naše pravo je da isporučujemo lijekove i da nam se za njih plati.”
