Pregovori oko Izbornoga zakona se neće postići. Novi Izborni zakon neće biti usvojen. Hrvati će, čini se, po postojećem zakonu morati na izbore i sve će ostati isto još neko vrijeme.
To je scenarij koji sada izgleda jako realno. Vrlo vjerojatno će se dogoditi. Pregovori će teško uspjeti. Više je razloga zašto.
Osnovni je razlog taj što se bošnjačka majorizatorska politika ne želi odreći mogućnosti da nameću Hrvatima izabrane predstavnike u tijela vlasti. Jednostavno im je mogućnost nametanja federalnim partnerima kliše kojeg se ne mogu riješiti. Kao kad se netko pali na štikle.
Drugi je razlog sustavni manjak hrvatskog lobiranja. Hrvati su, da bi danas postigli dobar okvir i solidan Izborni zakon, trebali početi lobirati prije više od 10 godina.
Grobna tišina
Ne tvrdim da to nisu radili, ali nešto se i ne čuje da jesu. A čuje se svakog vraga, tako da bi se, da jesu, od nekoga već i to čulo umjesto ove grobne tišine.
Unatoč su sva stremljenja s jednog dijela hrvatske strane da se u sudačkoj nadoknadi obznani svima velika istina o pobratimstvu s Bošnjacima u Federaciji i vjekovnom partnerstvu, obnovi savezništva, čak i laganom otklanjaju od Dodika (što je, btw, s više razina pogrešno, napose dio oko Dodika).
Hrvatski predsjednik Zoran Milanović utrvrdio je neki dan u priopćenju koje je izdao njegov ured kako “bez Hrvata nema Bosne i Hercegovine”.
Novinar Večernjeg lista Zoran Krešić je rekao za Bild.ba kako, u slučaju da propadnu pregovori, Hrvati trebaju ići prema gradnji vlastitoga entiteta. Jedan od čelnika Mosta, Nikola Grmoja, kazao je, također za Bild.ba, kako je “opstojnost Hrvata važnija od opstojnosti Bosne i Hercegovine”.
Politolog Tomislav Soldo smatra kako Hrvati nemaju što davati. “Nemaju Hrvati što pristati na kompromise jer je dosadašnji život bh. Hrvata u političkom smislu jedan veliki kompromis”, rekao je on nedavno za Bild.ba.
Novinar HMS-a Branimir Galić sarajevski pogled na bh. političku zbilju drži za dio problema. “Sav problem Bosne i Hercegovine sazdan je od toga što političko Sarajevo na Daytonski ustav gleda kao na nekakav prijelazni oblik u tranziciji ka građanskoj državi”, kazao je Galić Bildu nedavno.
Hrvatski oporbenjaci – Ilija Cvitanović (HDZ 1900), Ivan Vukadin (HNP) i Mario Karamatić (HSS) imaju jasan stav oko pregovora.
“Stav je da hrvatski pregovarači, sukladno zaključcima HNS-a, inzistiraju na tri stvari – izbor legalnog člana Predsjedništva, zatim domovi naroda bez revidiranih ovlasti, te nebrisanje nacionalnih oznaka”, priopćili su nedavno nakon zajedničkog sastanka.
Propadanje pregovora kao mogućnost
Ovi pregovori, ako propadnu, ili u “neumskoj fazi” ili u onoj “parlamentarnoj”, otvaraju niz mogućnosti.
Možda je vrijeme da Hrvati kao narod u političkom smislu dotaknu samo dno i na taj način se uspiju ponovno dići jer je nekad lakše ustati sa samog dna nego shvatiti da si na putu da završiš na dnu.
Tada uopće neće biti važno tko je kriv što su pregovori propali nego kako pregrupirati snage i obnoviti vlastitu državnost i ideju o važnosti državnog okvira, a što je jedini način da se Hrvati u BiH spase.
Skeptici će reći: Kako to provesti, tko će vladati, bit će lopovluka, mi smo premali… I sve je istina. Ali smo i ovako premali, ima(mo) i previše lopovluka, elite koje bi trebale vladati i nisu nešto, a politike koje, kao, želimo provesti, nikako da provedemo. Pa bolje onda da to sve bude tako unutar vlastitog okvira.
Je li bolje da kao narod sami propadnemo u okviru kojeg smo izabrali nego da polako propadamo u okviru kojeg, da se ne lažemo, nešto pretjerano ne želimo niti smo ga birali?
Bošnjačka politička elita je uvjerena kako će ostvariti pobjedu ako uspije slomiti hrvatsku volju i želju za Izbornim zakonom, a nisu ni svjesni kakav ih problem čeka ako se to dogodi. Hrvati više neće imati strpljenja, a majorizatori će se zauvijek moći pozdraviti s idejom države Bosne i Hercegovine i to je jedini scenarij koji se iz dosadašnjeg dijela pregovora može iščitati kao nešto što će se zasigurno dogoditi.
A i Milorad Dodik će samo zadovoljno protrljati ruke…
