Komunikacijski stručnjak s Hrvatskog katoličkog sveučilišta Kristijan Sedak gostovao je u emisiji Terapija Z1 televizije. S voditeljem Marijanom Opačkom razgovarao je o ponašanju Zdravka Mamića koji direktno napada svoje protivnike te o korištenju i komunikaciji putem društvenih mreža kada su u pitanju politički akteri.
“Ne bih rekao da je to uspješno čini mi se da je to jedna brakorazvodna parnica koja je završila, pa jedna strana se ljuti, a dok je brak funkcionirao nije bilo potrebe za ovakvim iznošenjem prljavog rublja”, komentirao je Sedak Mamića.
Dodaje da Mamić sebi gradi sliku heroja, ali, između ostalog, gradi očekivanja građana. “Iznosi samo prljavo rublje iz tih odnosa, i postat će doista heroj, započet će ono što on najavljuje, reformu pravosuđa ako krene i na ostale suce i političare,… Ono što moramo znati zašto je on postao heroj. Imamo različita istraživanja institucija i pojedine struke, recimo liječnici su oni u koje narod ima najveće povjerenje, političari s druge strane najmanje, a suci su tu pri vrhu ovih koji nemaju”.
Na pitanje gdje se može vidjeti da se društvene mreže koriste u pozitivnom cilju govori da je poslovni sektor itekako shvatio koliko su društvene mreže korisne jer se tamo nalazio njihova publika i kupci. Mi imamo trend kad je u pitanju poslovni sektor da odlaze s društvenih mreža jer nemaju više energije i resursa rasipati na komunikaciju na društvenim mrežama, mislim da je to pogrešno jer na društvenim mrežama se nalazi poruka, komunikacija za njihovu publiku, bili oni tamo ili ne”.
Dalje navodi kako je jako malo ljudi i političara shvaća da se doista kampanja ne događa dva tjedna ili kad se raspišu izbori nego onog trenutka kad se otrijeznimo nakon rezultata izbora. “To je pokojni Bandić shvaćao, njegova kampanja je trajala 365 dana u godini. I zato nisu na Facebooku, smatraju to kao nešto sporedno, a ne koriste te kanale društvene mreže da bi se pokazali kao bliski narodu i kao osobe sa svojim obiteljskim i drugim problemima”.
Naglašava kako je važan strateški pristup, da ne puštamo medije u svaki aspekt privatnog života, da negdje podvučemo crtu.
Komentirao je komunikaciju predsjednika Zorana Milanovića koji koristi Facebook za napade i prozivanje.
“Odlična primjer kako ne treba komunicirati. S druge strane Zoran Milanović ima puno pozitivnih strana, između ostalog, on dosta dobro detektira i progovara neke stvari koje ljudi misle, ali onda jednostavno pretjera. Doista više ne znam segment društva koji on nije uvrijedio, posljednji su bili studenti Veleučilišta u Šibeniku. To što se ispričao, nažalost nema neki veliki utjecaj imidž Veleučilišta u Šibeniku”.
Dodaje da sigurno ima dobrog glasnogovornika s kojim surađuje.
“S druge strane on je definitivno najavio da neće biti predsjednik kakav smo navikli. Jedno obično priopćenje, koji je najčešći korišteni alat u odnosim s javnošću, izvrgnuo je nekom drugom obliku i kojem koristi sarkazam, da bi prozivao Vladu. Svi predsjednici imaju takav status, imaju priliku biti u medijima, i svi predsjednici su u dobrom dijelu mandata bili najpozitivnije ocijenjene osobe kroz ispitivanje javnog mijenja. Postoji dovoljno prostora za medije da ne treba ulaziti u takvo, najčešće bih rekao, skretanje pozornosti javnosti s nekih drugih problema”.
Ne bi se složio s tvrdnjom da ankete kod nas griješe jer, kako kaže, vjeruje u znanstvenu metodu, a anketni upitnik ispitivanja javnog mnijenja je znanstvena metoda.
˝Vjerujem u te rezultate. Politička komunikacija i kampanje su danas došle korak dalje. Prije smo mi ispitujući samo 5 do 10% nekakvog tržišta poopćavali o trendovima. Danas mi kroz Big Data, kroz veliki broj informacija dolazimo do saznanja tko je moj tipični birač, kako ga izvući na izbore, itd. Problem s ispitivanjem javnog mijenja je drugi. Dokazano je da sami rezultati koji izlaze imaju određeni utjecaj. Bandwagon efekt utječe tako da ljudi vrlo rado žele biti na strani pobjednika. To se zove instinkt krda. Da danas radite istraživanje i pitate tko je glasovao ili tko bi glasovao za Kolindu ili Zorana, ja vjerujem da bi Milanović u takvom jednom upitniku dobio preko 80%. S druge strane imamo tzv. snob effect kada ljudi koji žele biti nešto posebno kako bi povećali svoj prestiž, onda biraju te političare koji dobivaju manje. Zato je potreban svojevrstan imidž političara, kandidata, liste, poruke, itd˝, rekao je Sedak.
Upitan ne provode li se ankete na premalen broj ispitanika, Sedak odgovara se često rade tzv. omnibusi gdje se poslovni sektor osloni na to istraživanje.
˝Ali ove specifične ankete se rade učestalo prije izbora. Neke su države čak i zabranile objavljivanje rezultata. S druge stane ste sami rekli da se rezultati nisu poklapali s konačnim rezultatom, već su se uvelike razlikovali. Stoga je pitanje trebaju li nam i treba li ih objavljivati. One jesu alat u izbornim stožerima, političkim kampanjama, ali trebamo li mi s time baratati to je javno pitanje. Medijski su zanimljive, ljudi vole općenito vidjeti istraživanja javnog mnijenja da vide koliko se oni uklapaju u statistiku˝, istaknuo je Sedak.
Na pitanje zašto kampanje od nas nisu u toj mjeri sočne kao u nekim drugim zemljama, Sedak odgovara da imamo drugačiju medijsku scenu.
˝Jednostavnija je, a teorija i praksa su pokazale da određeni omjer negativne i pozitivne kampanje, a to je 20% na prema 80% u korist pozitivne kampanje, donose rezultate. Koliko god je biračima zanimljivo pratiti skandale i tako, zaziru od tako negativnih tema i osobno kad sam savjetujem političare, kažem im da se ostave toga jer toliko utječe na imidž da je to kasnije teško popeglati˝, rekao je Sedak.
Dodaje da meemovi mogu utjecati ako govore ono što ljudi misle pa dodaju na efektu.
˝Ako nisu pogođeni, onda nemaju nekakav utjecaj. Ti meemovi nisu nastali slučajno, rade ih i politički oponenti. Oni mogu ići i u pozitivnom smjeru, ali moramo znati da je pozitivna emocija puno manje motivirajuća pa ju zato ljudi manje koriste˝, smatra Sedak.
Izbori se, kaže, nažalost u Hrvatskoj ne dobivaju na realnim obećanjima.
˝Sad je samo pitanje u kojem trenutku će to obećanje postati uvreda za inteligenciju publike. Imali smo slučaj s 8000 eura, itd. Da je netko samo Kolindi šapnuo da kaže ´ma nisam mislila toliko eura, već kuna´, što ne bi bila loša plaća, već je realna, to bi se izvuklo. U ovom trenutku mi još nemamo službene kandidate. Naravno, velike stranke će sigurno prikupiti potpise, to znamo, ali i lokalni izbori pogotovo, gdje se u manjim mjestima prikuplja manji broj potpisa. Imaju jako puno nevještih kandidata pa onda dolazi do takvih nekakvih izjava. S druge strane znamo da nekakva realna obećanja ne privlače niti medijsku pozornost, a oni za sada, pogotovo televizija imaju najveći utjecaj na rezultate˝, rekao je.
Naveo je tvrdnju sociologa Paula Lazarsfelda da postoji alternativa medijima, a to je osobni kontakt što biraču može promijeniti mišljenje ako s kandidaticom dijeli vrijednosti. No s obzirom na epidemiju, osobni kontakt se gubi, na što Sedak tvrdi da su politički i poslovni sektor našli zamjenu za rukovanjem, ali nisu našli adekvatnu mjeru online i offline kampanje. Ono čega se boji je da kad dođe do zasićenja online kampanje, da će ići u offline, riskirati i kontra epidemioloških mjera.
˝U Zagrebu se istakla ranom kampanjom Vesna Škare Ožbolt. U Splitu je HDZ krenuo među prvima. uspjeli su džambo plakatima, vizualima koji su atraktivni i vidljivi nametnuti teme i slično. Istaknu se kandidati, pogotovo kod manjih, to se zove zec. U velikim strankama kad se zna kandidat, lista, ima otpora od strane drugih članova te stranke. Neki se pitaju zašto on, a ne ja? Onda velike stranke odugovlače s objavama tih listi˝, zaključio je Sedak.
