Politički analitičar Tomislav Stipić proučio je kolika je dodana vrijednost koju su koalicijski partneri donijeli SDP-u. Kako zaključuje, ne samo da im nisu donjeli ništa, nego su izgubili dva mandata, a poklonili im šest.
“Ponukan Hreljinim ‘preletavanjem’ u Plenkovićev tabor, odlučio sam provjeriti koja je to dodana vrijednost koju su koalicijski partneri donijeli SDP-u i ostao – zaprepašten! Ne samo da mu nisu donijeli ništa, bez njih bi SDP imao dva mandata više, ovako im je poklonio izravnih 6 mandata” poručuje Stipić u uvodu.
Restart koalicija osvojila je na proteklim parlamentarnim izborima 414695 glasova što joj je donijelo 41 mandat. Preračunato na ukupni zbroj, mandat vrijedi otprilike 10100 glasova (opet NAPOMENA, nisu sve jedinice ujednačene, ali koristimo ukupan broj glasova podijeljen s brojem mandata). SDP-u je pripalo 34 mandata, koalicijskim partnerima 7 (župan Matija Posavec bio je apsolutni rekorder osvojivši oko 16000 glasova, ali ponovno zbog nespojivosti dužnosti nije konzumirao mandat, zamijenila ga je SDP-ova Boška Ban Vlahek).
Također, zbog nespojivosti dužnosti u prvi mah u Sabor nije ušao ni Damir Bajs (4251) koji je osvojio preferencijalni mandat, ali po dogovoru sa SDP-om njega nije zamijenila njegova zamjena Mario Preskočil, već SDP-ova Martina Grman Kizivat (do nedavno, jer Bajs je izgubio fotelju župana i sada je odlučio konzumirati svoj preferencijalno osvojeni mandat saborskog zastupnika). Time je broj SDP-ovih zastupnika pao na 32 (izvorno bi bilo 33, ali je Vinko Grgić zbog optužnice izašao iz SDP-a i nastavlja kao nezavisni).”
Preferencijalni mandat još je osvojio i Krešo Beljak (6514) i od trenutno 8 koalicijskih partnera sa SDP-ovih listi samo Bajs i Beljak mogu reći da su doprinijeli SDP-u. Tko su ostalih 6?
‘Anka Mrak Taritaš ušla je u Sabor isključivo zbog visokog mjesta na listi’
Anka Mrak Taritaš ušla je u Sabor isključivo zbog visokog mjesta na listi. Za razliku od 2016. i visokih 16000 glasova, sada je uspjela dobiti tek 2621 glas. Ne mogu se oteti dojmu da bi neki kvalitetniji SDP-ovac ili osoba bliska SDP-u skupio daleko veći broj glasova samo da je bio u milosti Davora Bernardića. HSS-ov Željko Lenart dobio je 615 glasova i na račun te siće zaradio mjesto saborskog zastupnika. I sada dolazi na red 8. izborna jedinica, SDP-ova udarna. Od ukupno 8 zastupnika izabranih iz te izborne jedinice s Restart koalicije, čak 4 su koalicijski partneri. Tih četvero skupili su ukupno 12756 što je dovoljno tek za 1,2 mandata, a dobili su 4!
‘IDS je strateški bolje planirao od SDP-a’
IDS-ovci su dobili 3, Tulio Demetlika (4209), Marin Lerotić (2116), Katarina Nemet (1424), Hrelja (2398) jednog.Peđa Grbin (17000) dobio je sam skoro 1,5 puta više glasova od svih njih zajedno! Da bi stvar bila bolja i pokazala svu genijalnost SDP-ove lakovjernosti, a IDS-ove lukavosti, IDS je imao još jednog predstavnika na listi, Emila Dausa (2609) koji je sada u Sabor ušao kao zamjena za Tulia Demetliku koji je postao istarski dožupan. Dakle, IDS je strateški bolje planirao od SDP-a. Ali kad smo kod IDS-a, ni tu nije kraj šokantnim spoznajama. Umjesto da SDP-u doda gas, IDS se na tim izborima uopće nije potrudio. Razlog? Maestralni Bernardić, koji je masakrom na izbornim listama najodgovorniji za teški poraz, dao im je 3 sigurna prolazna mjesta na listi. Dokaz da se nisu trudili? Dakle, na parlamentarnim izborima 2020. IDS-ovi predstavnici osvojili su 10358 glasova, dovoljno za jedan mandat. Na izborima 2016. kada su imali vlastitu koalicijsku listu konkurentnu SDP-u njihovi predstavnici osvojili su 22000 glasova (računali smo samo preferencijalne, ukupno im je lista s PGS-om imala ukupno 40000 glasova).
Kraljevi su izigrali SDP i mirno proveli kampanju znajući da će ih njihova tri mandata čekati. Što je još gore, 2016. su dvije različite liste imale zbroj od 104000 glasova, a sada im je zajednička lista osvojila 68000 glasova. Rezultat? Da je išao samostalno SDP bi imao minimalno 5 svojih zastupnika (umjesto 4), a IDS bi teško došao do svoja 3 (izravno mu je pomogao SDP na svoju štetu).
Ukupni doprinos svih koalicijskih partnera na listama Restart koalicije bio je 58591 glasova. To bi bilo dostatno za 5-6 mandata (u biti ne bi jer bi se ti glasovi rasuli i bili bačeni), a dobili su 8 (toliko ih sada sjedi u Saboru). Bez njih bi SDP dobio u najgorem slučaju (teško je zamisliti da bi neki kvalitetniji SDP-ovci koji nisu bili u milosti Bernardića dobili manji broj glasova od koalicijskih partnera tako da bi taj rezultat možda bio i bolji) 356104 glasova što bi bilo dostatno za 35 mandata (ostvarili su 33). Međutim ni tu nije kraj. Ako gledamo glasove (26757) isključivo onih koalicijskih partnera SDP-a koji danas sjede u Saboru, to ne bi bilo dostatno ni za 3 mandata (imaju ih).
Stranka koja drži do sebe ne prosipa mandate
SDP-ovi problemi su duboki i pitanje je hoće li se riješiti u dogledno vrijeme, iskreno se nadam da hoće. No stranka koja drži do sebe ne prosipa svoje mandate olako i ne daje ih političkim patuljcima koji ih onda prostituiraju s HDZ-om. Postoji veliki broj SDP-ovaca koji su zaslužili biti na listama (ponajprije gradonačelnici, načelnici i župani) i koji SDP-u nose pobjede. Zato je samostalan izlazak na izbore za SDP jednostavno imperativ. Šlepati uz sebe autobuse oportunista, pa i iz vlastitih redova, doprinosi eroziji povjerenja u samu stranku. Hreljin poučak stoga valja uzeti za ozbiljno, jer umjesto Hrelje mogli su staviti i prvog s ceste, šteta bi bila manja.
Ovako se ne gube samo glasovi i mandati, već se gubi i obraz, za koji je pokojni Ivica Račan svojedobno rekao kako se unatoč gubitku vlasti taj isti obraz ne smije izgubiti. U koalicije se ide ako je 2+2=5. Za SDP je često računica bila da je 2+2=2. A što će tek biti sa žetončićima direktno iz SDP-a u ovom sazivu Sabora, preostaje za vidjeti. Postoji jako puno kandidata s minornim brojem glasova koji će u konačnom obračunu Peđe Grbina s ekipom Davora Bernardića tek pokazati svoje pravo lice. Cilj je jasan – životariti u Saboru što dulje, pa makar i pod Plenkovićevim radarima za (političku) korupciju.”
