Možda dio oporbenih saborskih zastupnika za parlamentarne izbore nije spreman, no to ne znači da se na političkoj sceni ne stvaraju opcije koje se zasad predstavljaju kao svojevrsna alternativa premijeru Andreju Plenkoviću i njegovu HDZ-u. Još se prije nekoliko godina Ivica Relković angažirao u Udruzi nezavisnih gradonačelnika i načelnika općina, u kojoj je djelovao u suradnji s bivšim Mostovim ministrom policije Vlahom Orepićem, okupljajući oko sebe sve one koji nisu uspjeli pronaći zajednički jezik s prvom postavom aktualnog Mosta, odnosno s Božom Petrovom i Nikolom Grmojom.
Nije tajna da je Relković stajao iza političkog profiliranja Mosta u tandemu s Grmojom i Petrovom, a odnedavno se okrenuo osnivanju Mosta 2, u kojem ponovno puca na lokalne dužnosnike koje opet priprema za nadolazeće parlamentarne izbore.
Koalicijski potencijal
U samom Mostu ne strahuju previše od potencijalne konkurencije te tvrde kako je ponižavajuće nazvati neku opciju Mostom 2, ali se bez obzira na to može pretpostaviti da im nije svejedno zbog pojave konkurenata u političkoj areni u kojoj se Grmojim Most doista uspio pozicionirati kao jedna od najrelevantnijih opcija u zemlji s desnim predznakom. Ne zanima, međutim, ekipu iz Mosta 2 samo prvi Most, već prema tezama iz njihovih redova oni pretendiraju i na vladajuće fotelje, a to pak znači da bi kao takvi mogli ili u najmanju ruku željeli predstavljati ugrozu i za HDZ, u kojem na te planove i ambicije gledaju s podsmijehom.
Naime, kako tvrde naši sugovornici iz vladajućih redova, Relković, svjesno ili ne, premijeru Plenkoviću s ovom opcijom rješava gorući problem vezan uz HDZ-ov kritični koalicijski potencijal, što bi na vidjelo i moglo izaći tek nakon parlamentarnih izbora. Uđe li dio Relkovićevih lokalaca iz takozvanog Mosta 2 u sabornicu, premijer Plenković i HDZ-ovci bi mogli dobiti nove žetončiće te bi im se otvorio prostor za nove suradnje zbog kojih Plenković možda neće morati surađivati sa strankama s krajnje desnice, pa u konačnici ni s platformom Možemo koja je spominjana kao jedan od HDZ-u prihvatljivih partnera. Jasno je da u ovom slučaju Plenković ne bi morao razmišljati ni o prvom Mostu s kojim je već imao prilike surađivati, okončavajući neslavno taj odnos.
I u samom Mostu dio naših sugovornika smatra da Relković HDZ-u stvara potencijalnog koalicijskog partnera s Mostom 2 i suradnjom sa šibensko-kninskim županom Markom Jelićem kojeg Plenković iznimno cijeni iako je njegova stranka baš zbog njega u toj županiji doživjela povijesni poraz na posljednjim lokalnim izborima nakon kojih je Pauk ostao bez pozicije župana.
Izborna baza
Jelić je pak nedavno jasno dao do znanja da kreće u osnivanje političke stranke koja bi mu omogućila šire djelovanje i natjecanje u većem broju izbornih jedinica. Prema onome što je otkrio, ta bi stranka okupila niz nezavisnih načelnika i gradonačelnika poput, primjerice, gradonačelnika Donjeg Miholjca Gorana Aladića i sve popularnijeg pulskog gradonačelnika Filipa Zoričića.
Upućeni tvrde da bi se u tom političkom miksu mogao naći dio bivših Mostovih zastupnika, a u kombinacijama s Jelićem je i nekadašnji ravnatelj Fonda za obnovu Zagreba Damir Vanđelić, koji je također nedavno objelodanio svoje političke planove koji uz ostalo podrazumijevaju i premijerske ambicije. Ovoj nezavisnoj ekipi navodno bi se mogao pridružiti i splitski gradonačelnik Ivica Puljak, iako nije poznato kako će se on točno uklopiti u Jelićevu opciju koja bi, prema županovim riječima, trebala biti demokršćanski orijentirana. Poznato je zato da su Jeliću najbliži partneri za suradnju stranka Fokus i Nezavisna lista mladih iz Vrgorca pa se može očekivati da će im se pridružiti i nekadašnji Mostov gradonačelnik Vrgorca Ante Pranjić.
Izgledno je, dakle, da Relković po starom receptu kuha jednu posve novu priču koja bi se u hrvatskoj političkoj kuhinji i mogla popularizirati do parlamentarnih izbora jer Relković ima nos za stvaranje opcija koje možda nemaju neki veliki utjecaj, ali zato uspijevaju doći do saborskih klupa, što nije nevažno. Relković je inače čovjek koji je stvarao Grozd, Hrast i U ime obitelji, a potom je stvorio i Most. “Sve ih je upristojio, ali je politički program ostao isti. To je jedna od najvećih prevara hrvatske politike”, komentirao je Relkovića na svojem profilu na Facebooku u ožujku 2017. Ivica Puljak, koji je u međuvremenu izgladio odnose s čovjekom kojega je tako grubo kritizirao. Do te su mjere Relković i Puljak postali bliski, da splitski gradonačelnik upravo njemu može zahvaliti svoju veliku pobjedu na izborima u gradu pod Marjanom, gdje je Puljak Relkovića angažirao kao savjetnika prihvativši njegovu ideju da krene na prijevremene izbore, što se pokazalo kao rizičan, ali koristan savjet koji je Puljku na ponovljenim izborima donio 66 posto glasova.
Jak aktivizam
Prešao je Relković u svojoj karijeri zanimljivu putanju pa je od suradnje s Hrastom, čija je prva predsjednica bila Željka Markić, stigao do Mosta, a zatim i do Puljkova liberalnog Centra. U međuvremenu je i Filipu Zoričiću pomogao da postane gradonačelnik Pule, predstavljajući u svemu tome sebe kao komunikacijskog stratega. Inače je Relković rođen u mjestu Dvor u Brodsko-posavskoj županiji, završio je medicinsku školu te počeo studirati filozofiju i komparativnu književnost koju nikada nije priveo kraju premda je stigao do apsolventskog staža. Riječ je o ocu troje djece koji se deklarirao i kao vjernik.
Za njega se i jest prvi put čulo kada je kao hodočasnik pješice 1991. krenuo prema Međugorju, gdje su ga presreli pobunjeni Srbi i odveli ga u logor, o čemu je pisao u dnevniku “113 dana tamnice” prema kojem je Karolina Vidović Krišto snimila dokumentarac. Napisao je osam knjiga u kojima se bavi različitim temama analizirajući srpsku književnost, ali i neke od zakona, bavio se i poviješću svojega rodnog kraja, a objavio je i knjigu kolumni iz Katoličkog tjednika “Haški recital Vuka Draškovića” te je usporedno s time vodio pobune protiv Zakona o suzbijanju diskriminacije. U ime 130 građanskih udruga i uz potporu vjerskih zajednica, Relković je pokrenuo mnogo inicijativa i udruga, a s Markićkom i Grozdom uspio je pobijediti na državnom natječaju za program znanstvenog odgoja i obrazovanja koji je bio kontra građanskom odgoju za koji se zalagala ljevica.
Njihov je program izazvao velike kontroverzije i pobunu raznih feminističkih i gay udruga. Relković se bunio i protiv Trga maršala Tita u Zagrebu, u zagrebačkoj Savskoj palio je instalaciju od 1500 lampiona u spomen na masovnu grobnicu, a s Mostom se navodno zbližio preko Katoličke crkve. Zanimljivo je napomenuti kako je u mladosti bio aktivan i u katoličkom zboru MI koji bi mogao biti njegova poveznica s bivšim šefom HDZ-a Tomislavom Karamarkom koji je djelovao u istom zboru.
Težak karakter
S Karamarkom su pak mostovci teško djelovali, oni su jedan od razloga zbog kojih on više i nije politički aktivan, Most nije uspijevao surađivati ni s Plenkovićem, a kada su se rastajali s HDZ-om, mostovci su se razilazili i s Relkovićem kojega je Grmoja nazvao Plenkovićevim i HDZ-ovim igračem. Čiji je igrač Relković, zaista je teško reći, oni koji ga poznaju opisuju ga kao osebujnog tipa teškog karaktera s kojim nije lako surađivati jer i on sam ima političke ambicije, što je Relković dao naslutiti i onda kada je najavljivao vlastitu gradonačelničku kandidaturu na lokalnim izborima u Zagrebu, od čega je na koncu odustao.
Ne odustaje zato od politike, već u nju ponovno ulazi s nekim novim, svježim licima koja predvodi pristojni šibenski župan Jelić, koji je pozornost šire javnosti privukao kao nekadašnji gradonačelnik Knina koji je u svojem gradu s vlasti srušio kninsku kraljicu Josipu Rimac. Oni koji Jelića znaju reći će da je riječ o umjerenom konzervativcu, stabilnom tipu i odmjerenom političaru, sve se to može reći i za premijera Plenkovića koji ne bi imao ništa protiv toga da nakon idućih parlamentarnih izbora njegov HDZ ostvari suradnju s Jelićem.
Bolje i to nego suradnja s Tomaševićem i raznim drugim figurama koje mu se trenutno nameću kao opcije bez kojih neće moći formirati vladajuću većinu. Hoće li i Jelić biti otvoren za suradnju s Plenkovićevom strankom, teško je reći, no nedvojbeno je da bi s njime doista do parlamenta mogli doći i oni koje će Plenkovićev HDZ lako pridobiti ponudama koje se ne odbijaju, kao što je to činio uvijek dosad sa svima onima koje je pretvarao u svoje partnere i Vladine podupiratelje.
