Godinama se govori o održivom gospodarenju otpadom i “zero waste” konceptu. Je li uopće moguće održivo gospodariti otpadom a po cijenama koje su građani (ali i poduzetništvo) do sada plaćali? Je li moguć “zero waste”? O svemu tome govori se na konferenciji OTPAD 360°- jučer smeće, danas problem, sutra sirovina, koju organiziraju ZGRADOnačelnik.hr i Motus media, uz programsko partnerstvo Udruge gradova, a na kojoj sudjeluje Ivan Lukenda, direktor Zelenih tehnologija.
Treća po redu panel rasprava je ona s temom RE(use/duce/cycle) Reuse, reduce, recycle – od žličice preko hrane i namještaja do elektronike. Najveće kompanije u Hrvatskoj i svijetu postale su iznimno ekološki svjesne i postale su predvodnici poticanja ekološke svijesti. Više nema plastičnih žličica, baca se sve manje hrane, od starog namještaja radi se novi, a stara elektronika udahnula je novi život modernim uređajima.
Panelisti su Aleksandra Čilić, načelnica Sektora za zaštitu okoliša, FZOEU, Željko Teufel, član Uprave CE-ZA-R / CIOS grupa, Ivan Lukenda, direktor Zelene tehnologije te Sanja Kolarić Kravar iz Ministarstva poljoprivrede.
Moderator Dino Galinović uvodno je rekao kako u europskom zakonodavstvu nisu propisani ciljevi za prikupljanje, ali jesu za recikliranje komunalnog otpada. Zašto smo i dalje u ovakvoj situaciji i koji je najveći izazov.
Sanja Kolarić Kravar iz Ministarstva gospodarstva kaže, mi svojim postupcima možemo smanjiti hranu koja postaje otpad. “Statistike pokazuju da u Hrvatskoj 76 posto hrane kao otpad nastaje u kućanstvima, imamo mjere za informiranje potrošača, uključili smo i školarce u edukaciju slikovnicom kako su Dora i Mario spasili hranu. Pokušavamo spriječiti da hrana postane otpad”, rekla je.
Aleksandra Čilić, načelnica Sektora za zaštitu okoliša, kaže, 2013. je bila prekretnica zbog donošenja Zakona o gospodarenju otpadom. “2022. je odvojeno sakupljeno 54 posto, oporabljeno je 34 posto, to je prosjek od 3-4 posto godišnje. To je proces koji traje, ne može se riješiti u kraćem periodu, to je dugogodišnje planiranje, morate stalno raditi na edukaciji. Cilj koji moramo dostići, 10 posto odlaganja otpada, to je proces koji traje, neki ciljevi trebaju biti ambiciozni”, rekla je Čilić.
Teufel: U kratkom roku doći ćemo u veliki problem
Željko Teufel, član Uprave CE-ZA-R / CIOS grupe istaknuo je da je kod miješanog komunalnog otpada najveći problem infrastrukura kada govorimo o odvojenom sakupljanju. “Postrojenja za miješani komunalni otpad, postoje samo dva. Hrvatska kasni s izgradnjom centara za gospodarenje otpadom, a deponiji se zatvaraju. Moja pretpostavka je da ćemo u kratkom roku doći u veliki problem, ljudi generiraju velike količine miješanog komunalnog otpada. Ljudi trebaju znati da primarnim odvajanjem moraju smanjiti količinu, nemate kuda s tim jer postrojenje ne postoji, a odlagališta se zatvaraju. Mi sada imamo postrojenje za mehaničko biološku obradu otpada, no nemamo ozbiljnih upita od strane komunalnih društava. Cijena obrade je višestruko veća nego cijena odlaganja miješanog komunalnog otpada”, rekao je Teufel,
Ivan Lukenda, direktor Zelene tehnologije, siguran je da trebamo energanu. “No mislim da možemo puno postići i edukacijom. Što se tiče miješanog komunalnog otpada trebali bismo se početi ponašati kao da je pet do 12. Prosječan Hrvat ne zna koliko je taj otpad i naše gospodarenje njime gorući problem”, kaže.
Konferencija ‘Otpad 360°: Što je to učinkovito gospodarenje otpadom i zbog čega nam je važno
Zarađuje li se na otpadu? Tko zarađuje i na kojoj vrsti?
Teufel je dao odgovor na zanimljivo pitanje koje si mnogi građani postavljaju: Može li se zaraditi na otpadu? “Najisplativija sirovina, otpad, su metali. Kada govorimo o nemetalima, najvažniji je stupanj čistoće. Dolazi do kontaminacije u procesu sakupljanja, iziskuje dodatne tehnologije da se to može obraditi kao sirovina, u startu gubi vrijednost. Papir skupljamo svi, ima nekad veću, nekad manju vrijednost. Čista plastika i staklo imaju vrijednost, no kada imamo miks tih materijala, oni gube vrijednost i ti procesi se moraju platiti”. rekao je pa otkrio da je CIOS grupa najveća grupacija u Hrvatskoj.
Kako se riješiti otpada? Jedino kratkoročno rješenje je termička obrada, uključujući i spalionice
“Za nas je vezano tisuće manjih kompanija. Otpad se skuplja kapilarno, niti jedna kompanija nije u mogućnosti to sama odraditi. Ako govorimo o otpadu poput metala ili onoga koji nema vrijednost, opet ga netko mora preuzeti. Mora se naplatiti iz usluge preuzimanja. Infrastruktura je strašno bitna da se to može odraditi. Imamo postrojenje za obradu metala, otpadnih automobila, kompostanu, investiramo u sortirnice i konačnu preradu iz plastike. Kao kruna grupacije bit će izgradnja energane u Sisku”, najavio je.
“Otpad od hrane se mora smanjiti, ali njegov nastanak se ne može spriječiti”, rekao je Lukenda.
