U zadnje vrijeme malo se ili gotovo ništa ne čuje o Hrvatskom generalskom zboru (HGZ). Jedan od razloga je i taj što im je krajem prošle godine propao redoviti Sabor HGZ-a kao i božićni domjenak jer – nije bilo kvoruma.
Primjećuje to predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.) Mladen Pavković koji dodaje kako su mu pojedinci koji su napustili HGZ, poput generala Glasnovića koji ih je nazvao “udrugom lovaca” , kazali da “i neki drugi više neće dolaziti na sastanke’:
“Navodno je nekoliko njihovih članova preuzelo vodstvo i od ove udruge želi napraviti novi SUBNOR, što bi bilo smiješno, da nije žalosno. Broje preko 130 članova od čega je mali broj u Domovinskom ratu zapovijedao nekom ratnom brigadom”.
“Generalski lov” uz zakusku i tamburaše
Pavković kaže da je HGZ zakazao novi redoviti Sabor za 27. siječnja:
“Ako i ovaj skup propadne zbog nedostatka kvoruma ovaj i ovakav generalski tim će se raspasti. Pored generala Glasnovića, ovu udruge već su ranije napustili časni generali poput Ivana Tolja, Davora Domazeta, Kapulara, Ćuka, Šiljega, Ademija, Hebranga, Jelića i drugih.”
Pavković otkriva kako je HGZ, u želji da privuče što više glasača na ponovni predstojeći Sabor, u suradnji s Hrvatskim šumama već drugi dan nakon Sabora za svoje članove organizirao “Generalski lov” u lovištu na Bilogori u selu Babinac, pored Bjelovara.
“Sve generale koji prihvate ovaj poziv (a vjeruje se da će ih biti više nego na zakazanom Saboru) očekuje i bogati ručak i dobra zakuska, uz neizbježne tamburaše. Međutim, zašto pojedini ratni zapovjednici ne žele uopće biti i članovi HGZ-a među ostalim rekao nam je i Dragutin Kralj, ratni zapovjednik slavne 117. Koprivničko-križevačke brigade, koja je krajem 1991. ratovala na zapadno slavonskom ratištu. Bilo je nekoliko inicijativa, da se i njemu dodjeli čin pričuvnog generala i neko više odličje od trolista, ali on je sve odbio, prenosi Dnevno.hr.
Veliki vojnici nemaju lijepe riječi za HGZ
“Ne želim biti u društvu pojedinih članova HGZ-a koji su se natrpali ratnim odličjima i koji, uz iznimke, imaju generalske činove koje ničim nisu zaslužili. Među njima je čak i jedan dezerter iz našeg kraja. Pored toga, od 2800 pripadnika 117. brigade samo jedan mali, neznatni broj dobio je neka skromna ratna odličja, a o tome su odlučivali
i neki koji su u vodstvu ove udruge. Kako bih ja mogao biti s njima?”
Slično se moglo čuti i od ratnog zapovjednika obrane Škabrnje Marka Miljanića:
“Ovo društvo, osim pojedinih časnih ljudi, ne poznajem, niti me zanima. Međutim, od nekih bih jako volio vidjeti ratne putove i tko im ih je potpisao, posebno od pojedinih tzv. generala iz Gospića, odakle dolazi Mirko Norac koji je zaista pomagao Škabrnji u vrijeme velikosrpske agresije.”
Jedan od najpoznatijih hrvatskih generala i jedan od osnivača HGZ-a Ljubo Ćesić Rojs je, tvrdi Pavković, mimo svih pravila izbačen iz ove udruge
“On je u potpunosti je javno razotkrio što se tamo događa, ali kako nam je rekao tek će prava istina izaći na vidjelo, jer neki od njih su, tvrdi, diplome fakulteta stekli ‘na ulici’”.
Mladen Pavković kaže kako Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.) također saznaje da je HGZ raspisao neki natječaj za nova radna mjesta, te da je primljen jedan koji je među čelnicima udruge:
“Kao da mu nije dosta izdašna mirovina koju prima, ali otom-potom.”
