Stipo Mlinarić, poznat i kao Ćipe, svjedočio je na suđenju potpukovniku JNA Vojislavu Mediću optuženom za ratni zločin počinjen na hrvatskim zarobljenicima u srpskim logorima. Mlinarić je izjavio kako mu sve oprašta, dok se Medić tijekom Mlinarićevog svjedočenja smijao zbog čega je reagiralo i sudsko vijeće.
Mnogi su se stoga zapitali: Tko je čovjek kojem je smiješno slušati iskaze nekadašnjih hrvatskih logoraša mučenih u Srbiji?
Medić je osoba koja je optužena za sudjelovanje u zlostavljanju i mučenju hrvatskih ratnih zarobljenika tijekom Domovinskog rata. Prema optužnici hrvatskog tužiteljstva, bio je istražni sudac u bivšoj Jugoslavenskoj Narodnoj Armiji (JNA) i sudjelovao je u zlostavljanju ratnih zarobljenika u različitim lokacijama. Također se navodi da je radio u hrvatskom Ministarstvu unutarnjih poslova (MUP) tijekom 1991. godine i da je više puta poslan u Vukovar. Pojedini svjedoci na suđenju prisjećaju se da su ga službeno upoznali u kući pokojnog Blage Zadre.
Mediji su Medića povezivali i s KOS-vom grupom Labrador, koja je 1991. planirala nekoliko terorističkih akcija po Zagrebu. Najpoznatiji pripadnik te skupine Radenko Radojčić hrvatskim istražiteljima izjavio je da je sudac istražitelj Antonu Kikašu, hrvatskom emigrantu koji je neuspješno dopremio čak 18 tona oružja avionom u Hrvatsku, bio Vojislav Medić te da je tog Medića telefonski kontaktirao stric iz Kanade, založivši se za Kikaševo puštanje. Zbog toga su mediji pisali da su i Medić i Kikaš povezani s KOS-om, navodi N1.
Za Medića se navodi i da je do 1991. živio u Zagrebu te je nekoliko dana bio pripadnik ZNG-a, prije no što je prebjegao u Srbiju. Tamo se pojavio kao srpski ispitivač hrvatskih zarobljenika u logoru Stajićevo nakon pada Vukovara. Medić je kao istražni sudac Vojnog suda u Beogradu svjedočio i na Haaškom sudu u predmetu Popović i drugi zbog ratnog zločina u Srebrenici.
Uhićenje na granici s RH
Nakon početka suđenja na Županijskom sudu u Osijeku u Novom listu Medićeva kćer Tamara istupila je opisujući kako je lani došlo do uhićenja u Tovarniku.
“On je s mojim bratom išao u Tovarnik jer su mjesec dana ranije predali zahtjev za nove putovnice, s obzirom na to da su obojica hrvatski državljani, a stare su im bile istekle. Brat se javio s granice, da su ih zaustavili, zadržali i da ih nešto ispituju. Sljedeće što saznajem je da je otac uhapšen, da je brat krenuo natrag za Beograd i rekao supruzi da su oca optužili za ratni zločin. Tata je tada stigao samo u stanju šoka kazati mu da ga terete za ratni zločin. Moj otac je rođen u Hrvatskoj, iz koje su baka i djed izbjegli 1995. godine. Zajedno s braćom i sestrom, otac je 2006. obnovio rodnu kuću u Lici i potom je svako ljeto provodio tamo bez ikakvih problema s pravosudnim tijelima”, opisala je.
Prema njezinim riječima u Srbiji su postojali centri za hrvatske zarobljenike, no uvjerava kako njezin otac tamo nije bio.
“Dokumentacija dokazuje da on fizički nikad nije ušao u te lokalitete, osim u slučaju kada je, kao istražni sudac, izvršio uviđaj povodom smrti jednog logoraša u Stajićevu”, navodi Tamara Medić.
Tvrdili da je došlo do zabune
“Pojedini svjedoci prepoznaju oca jer su navodno provodili vrijeme s njim, vozili ga, kuhali mu kavu, obilazili položaje branitelja Vukovara, a mi smo sudu u Osijeku dostavili materijalne dokaze o tome gdje je tata zapravo bio tada. Ima i svjedoka koji govore da je tata, na iznenađenje svih branitelja Vukovara, prešao na stranu Srbije i ‘dočekao’ ih i zlostavljao u Sremskoj Mitrovici, Stajićevu i Nišu, iz čega zaključuju da je bio oficir KOS-a ubačen kao špijun u obranu Vukovara. Zato su osječkom sudu dostavljeni i materijalni dokazi iz državnih institucija o tome da tata nikada nije bio član niti jednog operativnog tima KOS-a. Isto tako, on ni teoretski nije imao šansu u to vrijeme prelaziti liniju fronte i iz Beograda dolaziti u Zagreb ili Vukovar. To jednostavno nije bio moj otac. Uostalom, hrvatsko Državno odvjetništvo pribavilo je dokumentaciju iz koje je jasno da moj otac nikad nije radio u MUP-u, da stoga nema status hrvatskog branitelja niti hrvatsku mirovinu, iako je, recimo, zastupnik Stipo Mlinarić jednom izjavio suprotno. Nažalost, te dokaze DORH nije dostavio sudu”, tvrdi Tamara Medić.
Dokazi protiv teških optužbi
I sam Medić na suđenju je ustvrdio da tek planira priložiti dokaze kojima će dokazati svoju nedužnost. “Uz materijalne dokaze koje smo priložili, predložit ćemo i saslušanje moje zapisničarke, optuženih ljudi iz sudskih predmeta i njihovih branitelja”, naveo je uvjeravajući sudsko vijeće da nije mogao u isto vrijeme biti na sudu u Beogradu i u logorima. To je istaknuo i njegov odvjetnik.
Cijelo vrijeme obrana naglašava kako se ovdje radi o zamjeni identiteta, odnosno da Vojisav Medić koji je uhićen lani u Tovarniku uopće nije čovjek kojeg se tražilo u Hrvatskoj zbog ratnog zločina, da je pogrešno utvrđen njegov identitet.
Podsjetimo, Mlinarić je pak siguran kako nema nikakve dvojbe da je Medić čovjek koji ga je ispitivao u logoru u Sremskoj Mitrovici, u koji je on dospio nakon pada Vukovara.
“Nije on krio kako se zove, već mi se na prvom ispitivanju predstavio kao major Vojislav Medić. Od mene je konkretno htio saznati dvije stvari, tko je iskopao rov u Hercegovačkoj cesti, koji im je napravio najviše problema, i kako je poginuo Blago Zadro. To je taj Vojislav Medić, bio je ispred mene, vidio sam ga. Znam da je tukao moje suborce, donosili su ih u dekama s njegovih ispitivanja”, izjavio je Mlinarić nakon Medićevog uhićenja, a ponovio je to i na sudu.
