I prije nego što su hrvatski reprezentativci zaigrali na katarskim travnjacima, iz Vlade premijera Andreja Plenkovića stigla je pompozna najava o gradnji stadiona u Lijepoj Našoj koja u nogomet, ali i generalno u sport ulaže minimalno u usporedbi s uspjesima hrvatskih sportaša na svim poljima. Ono što je, gostujući na javnoj televiziji, najavio Plenkovićev glasnogovornik Marko Milić poslije je nastojala neutralizirati ministrica Nikolina Brnjac, a ubrzo su se i iz premijerova tima proširile glasine da je Milić mlađi istupao na svoju ruku.
U međuvremenu su hrvatski nogometaši predvođeni izbornikom Zlatkom Dalićem na svjetskom nogometnom prvenstvu postigli respektabilan rezultat i odigrali vrhunske utakmice pa se tema gradnje stadiona ponovno aktualizirala, a za nju se, osim vodstva Hrvatskog nogometnog saveza, uhvatilo i vodstvo HDZ-a, sam premijer Plenković, ali i zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević.
Tako je ovih dana zamjenik zagrebačkoga gradonačelnika Luka Korlaet najavio da će u drugoj polovici iduće godine početi gradnja nogometnog stadiona u Kranjčevićevoj ulici, što je preduvjet za to da se 2024. može srušiti postojeći i početi graditi novi stadion u Maksimiru. “Gradnja stadiona u Kranjčevićevoj izuzetno je važna jer će na njemu trenirati i igrati Dinamo, reprezentacija i drugi klubovi dok se ne sruši stari i izgradi novi, dugo očekivani stadion u Maksimiru”, izjavio je Korlaet nedavno najavljujući provedbu javnog urbanističko-arhitektonskog natječaja za stadion na Maksimiru, i to već za početak iduće godine.
Gradnja u Kranjčevićevoj
Nakon toga, u godinu dana bi se trebao razraditi idejni, glavni i provedbeni projekt, a potom slijedi ishođenje svih nužnih dozvola. “U 2024. bismo srušili postojeći stadion te nakon toga počeli graditi novi”, najavio je zamjenik gradonačelnika, napominjući da su u tijeku razgovori sa Zagrebačkom nadbiskupijom vezani uz rješavanje imovinskopravnih odnosa, što je preduvjet za građevinske radove. Upućeni svjedoče kako se Tomašević na nedavnom sastanku sa zagrebačkim nadbiskupom Josipom Bozanićem dotaknuo teme koja se odnosi na zemljište na Sveticama te da je dogovoren kompromis na način da Crkva ustupi zemljište Gradu Zagrebu, a da Grad potom izda dozvolu za gradnju nekoliko crkava u par zagrebačkih naselja, što je ideja koja zasad zvuči prihvatljivo i jednoj i drugoj strani premda u Tomaševićevoj platformi Možemo sjede kadrovi koji su se proslavili i politički profilirali na aktivizmu koji je podrazumijevao prosvjede protiv gradnje crkve na Savici.
Takvih prosvjeda sada ne bi trebalo biti pa nije čudno što u Gradu već imaju spreman projekt stadiona u Kranjčevićevoj koji bi trebao financirati Grad Zagreb, ali i HNS i UEFA. Da bi se takvo što moglo provesti, stadion će biti namijenjen i za međunarodne utakmice pa kao takav po pravilima UEFA-e mora imati minimalno 8000 mjesta za gledatelje, međutim, projekt dopušta da ih ima i 12.000 pa će se vjerojatno i ići u tom smjeru. Gradnja u Kranjčevićevoj ulici trebala bi početi do kraja iduće godine, a novi stadion ondje bi trebao niknuti u roku od godinu dana, no veliko je pitanje što će biti s Dinamovim stadionom u Maksimiru i kako će se Plenković postaviti u toj priči.
Ljudi od povjerenja
Oni koji prate zbivanja u Vladi sumnjaju da bi svi ovi veliki planovi o gradnji mogli pasti u vodu jer su državna i gradska vlast Dinamu i HNS-u uvjetovale micanje Mamića iz kluba, što se zasad ne čini kao realna opcija pa se i ovaj plan dovodi u pitanje premda se ne može reći da ne postoje pokušaji Mamićeva micanja, no ono je teško provedivo, s jedne strane zbog toga što u Dinamovoj upravi sjede ljudi koje je zadužio i koji ga silom prilika moraju podržavati, a s druge strane, takvih ljudi koji su dužni Mamiću ima i u HDZ-u, u kojem su ga donedavno hvalili i slavili kao glavnoga gosta na svojim predizbornim skupovima.
Istini za volju, Plenković i jest taj koji je srezao te veze između Mamića i HDZ-a, u njegovoj eri iz HNS-a je maknut Davor Šuker, a na čelo te organizacije doveden je stranački čovjek i Plenkovićev simpatizer Marijan Kustić pa je i iz toga jasno da Plenković financijski u priči o gradnji stadiona ne misli sudjelovati sve dok prste u Dinamu ima Mamić, koji i u gradnji stadiona navodno vidi neke svoje interese koji i jesu jedan od razloga zbog kojih je zaiskrilo između njega i njegova dugogodišnjeg suradnika Krešimira Antolića. Ipak, valja reći da je rat za prevlast u Dinamu nešto slojevitija priča koja traje više mjeseci i koja je doživjela kulminaciju na nedavno održanoj tajnoj sjednici klupske Skupštine.
Nekoliko dana prije te sjednice održana je sjednica Izvršnog odbora na kojoj se pokušao smanjiti Mamićev utjecaj na Dinamo i umanjiti njegova uloga u transferima, na što braća Mamić nisu željela pristati. To se dalo naslutiti i iz burnih reakcija najstarijeg brata, Stojana Mamića, koji je također bio sudionik spomenute skupštine. Ova situacija mogla bi se rastegnuti barem do proljeća, odnosno do ožujka, kada bi se opet trebala održati redovna sjednica Skupštine, ali s obzirom na trenutnu bitku za prevlast u Dinamu, na Maksimiru ništa nije nemoguće, pa ni to da se nova sjednica Skupštine održi prije reda, kažu oni koji prate situaciju u zagrebačkom klubu i objašnjavaju kako je Mamić iz Međugorja dogovorio da na Dinamovu klupu kao trener stigne Sergej Jakirović, na što Uprava nije željela pristati, a posebno se žestoko usprotivio upravo Antolić.
Kadrovske rošade
Na tome se Mamić nije zaustavio, naumio je iz Osijeka u Dinamo dovesti Adriana Leona Barišića, ali i Lukasa Kačavendu iz Lokomotive te momčad upotpuniti vraćanjem Marka Pjace iz Italije. Ni jedna od tih ideja nije prošla među članovima Uprave, a to je silno uznemirilo Mamića, kojemu su ruke vezane time što zbog svojeg boravka u Međugorju fizički ne može nazočiti sastancima na kojima se vijeća o njegovoj sudbini. Kako Mamić u Dinamu ipak ima dio svojih ljudi, tako se ni na sjednici Izvršnog odbora nije dogodilo ništa senzacionalno, već su njegovi kadrovi preglasali suprotnu struju pa su time privremeno u vodu pale priče da sportski direktor Dinama postaje Dario Šimić koji je i prije nekoliko godina bio predovdnik ideje o promjeni upravljanja Dinamom, što je u javnosti i bilo označeno kao početak rušenja Zdravka Mamića, pri čemu se i tada spominjao utjecaj premijera Plenkovića. Utjecaj zasad još ima Mamić, a privremeni sportski direktor ostao je trener Ante Čačić. Kako to često s Mamićem ide, on na poraze i pučeve ne pristaje, umjesto toga djeluje, pa je tako djelovao i uoči sjednice Skupštine, kada je, znajući da ima većinu, na dnevni red uvrstio Antolićevu smjenu imajući u vidu da je baš on taj koji radi na njegovu rušenju, iako ga je Mamić iz policije doveo u Dinamo u kojem je ovaj, tapkajući uz njega, gradio vlastiti status i poziciju.
Mamić ne odustaje od Antolićeve eliminacije koja još nije gotova stvar premda je nedavno odlukom Izvršnog odbora vraćen u Upravu. Naime, Mamić na svojem profilu na Facebooku i u suradnji s novinarima priprema dokumentaciju i dokaze kojima će potkrijepiti svoje teze o tome kako je Antolić, koristeći se tajnim policijskim podacima, ratovao s navijačima, što bi za njega doista mogao biti golem i bolan udarac nalik na onaj koji su proživjeli osječki suci. Mamićevi znanci figurativno najavljuju da je on za ostanak u Dinamu spreman učiniti apsolutno sve, što znači da neće prezati ni od čega, ali i da su pred nogometnim svijetom zanimljivi dani. Znajući da nije dorastao Mamićevim menadžerskim i organizacijskim sposobnostima, Antolić se u posljednje vrijeme počeo okruživati zvučnim nogometnim imenima pa se na Dinamovu stadionu nakon desetak godina ukazao i legendarni Zvone Boban, što je u Međugorju bio jasan signal da je Antolić prekrižen.
Sve ili ništa
I bez Bobana Mamiću je već neko vrijeme jasno da na Antolića ne može računati, iako se na njega oslanjao u prvom periodu boravka u Međugorju, u koje je Antolić redovito dolazio po svoju dozu savjeta i smjernica. Kada se Mamić bori, on ide na sve ili ništa, kažu oni koji ga dobro poznaju pa podsjećaju na osječke suce koje je trajno kompromitirao pokazujući po društvenim mrežama navodne dokaze o načinu na koji ih je potkupljivao. Sve i da se dokaže da te Mamićeve optužbe nisu točne, stigma na osječkim sucima ostaje, a Mamić je iz Međugorja na svojem profilu na Facebooku skupio vojsku pristaša koji su stali uz njega pitajući se je li on doista žrtva političkog progona i montiranog procesa, kao što kaže. Od sličnih pitanja strahuje se i u Upravi Dinama, u kojem rat još nije gotov.
Premda je Izvršni odbor zasad stao uz Antolića, treba imati na umu i to da je Skupština najviše tijelo u Dinamu pa se nameće pitanje mora li Izvršni odbor poštovati volju najvišeg tijela u klubu. Treba znati i to da članove Izvršnog odbora bira baš Skupština Dinama, što je prilično važno. Značajna je cijela ova priča za gradnju stadiona na Maksimiru, u čijem bi financiranju trebala sudjelovati i UEFA. Interes za gradnju stadiona predsjednik Kustić pokazao je još u Katru, odakle su reprezentativci kontaktirali Tomaševića koji im je obećao pomoći u gradnji stadiona iako se nije preciziralo na koji način. Baš sada kada je priča o gradnji stadiona poprimila ozbiljnu notu i kada je Grad Zagreb o tome počeo pregovarati s Antolićem, krenula je međugorska bura, a Antolićeva sudbina sada visi o koncu i ovisi o Izvršnom odboru. Ode li on iz Uprave, i Grad Zagreb i HNS i Vlada ostaju bez glavnog pregovarača iz Dinama, a time bi se, ako ništa drugo, i ideja o gradnji stadiona mogla razvući i izaći iz planova koje u Gradu Zagrebu i Dinamu nedvojbeno imaju.
