Prošla, godina parlamentarnih izbora za vladajući je HDZ bila i financijski uspješna, a stranka ju je zaključila s viškom od 6,8 milijuna kuna, pokazuje objavljeno godišnje financijsko izvješće za 2020. godinu.
Prošlu su godinu s viškom zaključili i SDP, Most, HSS, IDS, Glas, HSU, SDSS, Hrvatski suverenisti…
HDZ prihodovao 61 milijun kuna, a potrošio 54,1 milijun
HDZ, relativni pobjednik srpanjskih parlamentarnih izbora, u prošloj je godini uprihodio gotovo 61 milijun kuna, a potrošio 54,1 milijun.
Kao i druge stranke, većinu prihoda (45,6 milijuna) ostvario je iz državnog i lokalnih proračuna, temeljem broja saborskih zastupnika i lokalnih vijećnika.
Značajnu stavku u ukupnim prihodima (12,7 posto) čine članarine od kojih je prikupljeno 7,7 milijuna kuna, no to je gotovo 900 tisuća manje u odnosu na godinu prije, a u stranci to povezuju s pandemijom covida-19.
SDP utrošio 28,3 milijuna kuna, treba pokriti 8,2 milijuna ranijeg duga
Nakon što je 2019. završio s manjkom od 1,1 milijun kuna, SDP je prošlu godinu završio s viškom od 1,6 milijuna kuna jer je tolika, naime, razlika između stranačkih prihoda (29,9 milijuna) i rashoda (28,3 milijuna).
Ipak, zbog duga koji ‘vuče’ od ranije nadolazeće će razdoblje za stranku biti financijski zahtjevno, jer manjak koji treba pokriti iznosi 8,2 milijuna kuna.
Troje zaposlenika manje u odnosu na 2019., njih 15, lani je imao Most, stranka čiji su prihodi iznosili 7,8 milijuna, a rashodi šest milijuna pa je višak, dakle,1,8 milijuna kuna.
Višak od 1,4 milijuna kuna iskazao je HSS čiji su prihodi iznosili 4,6 milijuna, rashodi 3,2 milijuna, a stranka je imala devetero zaposlenih.
Viškom od 590 tisuća kuna može se pohvaliti IDS koji je lani uprihodio 4,2 milijuna kuna, a potrošio 3,6 milijuna te zapošljavao sedam osoba.
Neznatno manji višak, 587 tisuća kuna, iskazao je SDSS čiji su prihodi u 2020. iznosili 2,7 milijuna, a rashodi oko 2,1 milijun kuna. Stranka je također imala sedmero zaposlenih.
HSU je prošlu godinu zaključio s viškom od 270 tisuća kuna, Glas s 82.500 kuna, a Hrvatski suverenisti s 268 tisuća kuna.
Političke stranke i udruge nisu obvezne provoditi postupak javne nabave
No, po Zakonu o javnoj nabavi koji je na snazi od 1. siječnja 2017. godine u članku 6. stavak 4. točki 3 piše kako oni subjekti koje u iznosu većem od 50 posto financira javni naručitelj ili su podložna upravljačkom nadzoru od strane javnog naručitelja ili je više od polovine članova njihovih upravnih, upravljačkih ili nadzornih tijela imenovao javni naručitelj podliježu Zakonu o javnoj nabavi, odnosno moraju provoditi postupak javne nabave.
S obzirom na to kao i na činjenicu da političke stranke i pojedine udruge koje su osnovale JLS, a koje se financiraju iz državnog i/ili lokalnih proračuna do čak 92 posto svih prihoda, postavlja se pitanje zar ne bi trebale i one provoditi javnu nabavu, odnosno provoditi javne natječaje pri zapošljavanju?
Troše milijune poreznih obveznika
Međutim, političke stranke to ne provode, one novac poreznih obveznika troše po vlastitom nahođenju. Naime, trenutni zakon ih obvezuje samo da prikažu kome, koliko i za što su dali novac. Ne i kako su izabrali recimo tvrtku za tiskanje plakata i letaka. Naravno, neke udruge novac dobivaju i iz fondova Europske unije, a to je također javni novac svih građana EU. Opet dužne su samo pokazati kako su novac potrošile, a ne kako su nabavile određeni materijal ili uredsku opremu ili što im je već trebalo za obavljanje posla.
Stranke najviše novca troše na predizborne kampanje.
Financijska sredstva stranke tada osiguravaju iz redovnog poslovanja, ali i iz kredita, a dio potrošenih sredstava pokriju i naknadom troškova izborne promidžbe koju stranka dobije sukladno broju osvojenih mandata za tijelo koje se natječe. Političke stranke troškove objave u zakonskom roku, nekoliko tjedana nakon završetka izbora.
Naime Zakon o javnoj nabavi jasno navodi kako se on primjenjuje na javne ili sektorske naručitelje ili u drugim slučajevima određenim Zakonom o javnoj nabavi te kako su u zakonu izrijekom nabrojani javni i sektorski naručitelji i među njima nisu navedene političke stranke niti udruge.
S obzirom na činjenicu da se na godišnjoj razini radi o vrlo visokim iznosima bilo bi potpuno opravdano političke stranke i udruge obvezati na primjenu odredbi tog zakona. Međutim, za dopunu zakona mora postajati politička volja koje očito nije bilo kad se radio važeći Zakon o javnoj nabavi. Takvim postupanjem je omogućeno netransparentno trošenje velikih iznosa javnog novca. Pravo pitanje, a uvažavajući ranije navedene argumente, za političke stranke je: zašto političkih stranaka i udruge nema na popisu javnih naručitelja?
