Vidmarović o proglašenju ratnog stanja u Gorskom Karabahu: Armenija i Azerbajdžan se nalaze u stanju rata godinama, ovo je odraz retoričke eskalacije koja traje još od ljeta

screenshot

Armenske vlasti proglasile su u nedjelju ratno stanje i opću mobilizaciju nakon novih sukoba koji su izbili u Nagorno Karabahu između tamošnjih armenskih separatista i Azerbajdžana.

Armenija je u nedjelju ujutro optužila Azerbajdžan da je napao civilna naselja u području Nagorno-Karabaha te je pozvala stanovnike u spornoj regiji da idu u skloništa.

Razgovarali smo s geopolitičkim analitičarom Branimirom Vidmarovićem za portal Otvoreno o tome tko je prvi napao, hoće li se umiješati Rusija, na čijoj je strani međunarodna zajednica, kako bi trebala reagirati i kako ovaj slučaj utječe na cjelokupnu geopolitičku sliku.

“Taj konflikt između Azerbajdžana i Armenije je počeo 1988. godine i trajao je do 1993. godine. On je reguliran na način da su Armenci okupirali dio Azerbajdžanskog teritorija i tamo je uspostavljena nepriznata Republika Nagorno Karabaha. Od 1992. godine zemlje se službeno nalaze u stanju rata. Azerbajdžan  živi u nadi da će jednog dana vratiti okupirane teritorije. Ova sada situacija je odraz jedne retoričke eskalacije koja traje još od ljeta kada su strane počele prijetiti jedna drugoj, kao i uništavanjem energetskih objekata”, rekao je Vidmarović.



Svaka strana optužuje drugu da je pokrenula napade. Na pitanje tko je doista pokrenuo napade Vidmarović odgovara da u ovom trenutku ne znamo točno tu informaciju.

“Ankara je izrazila službenu podršku Azerbajdžanu”

“Azerbajdžan kaže da je to odgovor na Armensku provokaciju, Armenija tvrdi da je to napad, odnosno invazija Azerbajdžana tako da se bojim da nećemo još točno znati tko je prvi napao. Ono što znamo je da se Azerbajdžan sprema dugi niz godina, razmatra različite varijante povrata teritorija. Mislim da je čak u jednom trenutku bilo i razgovora o iskustvima Hrvatske Oluje u reintegraciji, odnosno oslobađanju teritorija. Ono što je asimptomatično za ovu situaciju je da joj je kumovala dosta Turska. Treba uzeti u obzir da se Turska i Azerbajdžan nalaze u izvrsnim političkim i identitetskim odnosima. Azerbajdžan se dosta oslanja na Tursku u brojnim ekonomskim i političkim pitanjima i čini se da do ovakve odlučnosti azerbajdžanske strane ne bi došlo da nije unaprijed dana podrška i garancija Turske strane. U ostalom Ankara je izrazila službenu podršku Azerbajdžanu i obećala pomoć u bilo kojem obliku. Službeni citat je bio ‘Kakvu god pomoć zatražili, u kakvom god obliku, spremni smo je pružiti’. To sada poprima oblik pravog rata zbog toga što se sad nastavlja granatiranje pozicija. Azerbajdžan je prema navodima medija oslobodio nekoliko sela koje su bile pod okupacijom” tvrdi Vidmarović.

Na pitanje hoće li Rusija intervenirati, Vidmarović odgovara da se Rusija i Armenija nalaze zajedno u savezu koji se zove ‘Dogovor o kolektivnoj obrani’, jednoj organizaciji koja je nastala nakon raspada Sovjetskog Saveza.

“Armenija se sada poziva na taj sporazum i traži od Rusije političku intervenciju. Pritom se Azerbajdžan protivi i govori da to nema veze jer Azerbajdžan nije izvršio invaziju na Armenski teritorij, već samo oslobađa svoje. Turska je odmah plasirala u medije informaciju da Armenija regrutira Kurde za napad protiv Azerbajdžana tako da Rusija kao zemlja koja je apsolutno zainteresirana za stabilnost i Azerbajdžana i Armenije se nalazi u nezgodnoj situaciji jer je pritisak sudeći po svemu zapravo Turski” rekao je geopolitički analitičar.

Vidmarović dodaje kako se ministar vanjskih poslova Ruske Federacije  Lavrov Sergej Viktorovič Lavrov odmah danas čuo sa Turskim ministrom vanjskih poslova Mevlütom Çavuşoğluom kako bi razgovarali o nastaloj situaciji.

“Ako se ovako nastavi, to bi mogla biti jedna velika politička i nacionalna pobjeda za Azerbajdžan”

“Što su dogovorili, još se ne zna. Sigurno će biti još daljnjih sastanaka. Ovo nikome nije u interesu, ni Kazahsatnu, ni Azerbajdžanu, ni Turskoj, ni Rusiji. Ekonomske posljedice bi mogle biti značajne. Ali ipak za Azerbajdžan, ako ovako nastavi, to bi mogla biti jedna velika politička i nacionalna pobjeda. U konačnici strane bi se mogle složiti na primirje, ali tek nakon što Azerbajdžan oslobodi dovoljno svog teritorija. Sada je kurski karabah pod okupacijom Armenije, nekoliko je sela oslobođeno.

Na upit za pojašnjenje kako napad na civilno stanovništvo može biti oslobađanje, Vidmarović odgovara da je prije Nagorno Karabah bio Azerbajdžanski teritorij te da se sada odvija rat riječi.

“Azerbajdžanci tvrde da oni ne granatiraju civilne mete, nego armenske vojne položaje, dok Armenci tvrde da je napad na civile. To mi sada ne možemo procijeniti dok se zakuhtava situacija. Mediji izvještavaju o civilnim žrtvama, mislim da je zasad 51 poginulih. Azerbajdžanci tvrde da Armenci koriste civile kao živi štit, dok Armenija tvrdi da Azerbajdžan targetirano ubija”, rekao je geopolitički analitičar.

Upitom na čijoj su strani međunarodna zajednica, europske i američke sile i jesu li uopće upletene u priču, Vidmarović odgovara da Amerika nije upletena, a Europska Unija i Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OSCE) se zalažu za mirno rješavanje pitanje Nagorna Karabaha.

“Europska Unija pokušava održavati dobre kontakte i s Armenijom i s Azerbajdžanom. No Azerbajdžan je politički nešto bliži Europskoj Uniji zbog trgovine energenata, viznih olakšica i zbog toga što taj proces dijaloga s EU ide dosta dobro. S druge strane u SAD-u imamo jako veliku Armensku dijasporu koja je dosta financijski moćna. Tako da će mišljenja pojedinaca u svijetu biti podijeljena. Ali EU koja se tu nalazi najbliže, koja je najangažiranija i najmotiviranija za mirno rješavanje pitanja svakako je na strani mira i pregovora, ali kažem to sa zrnom soli jer malo je više na strani Azerbajdžana”, smatra Vidmarović.

“EU ne može nikoga kazniti sankcijama ili na bilo koji način dok se ne utvrde sve činjenice”

Na pitanje ako je Azerbajdžan uistinu napao civilno stanovništvo, ne bi li taj čin EU trebala osuditi ukoliko je za mirne pregovore, Vidmarović odgovara da se slaže da bi se u tom slučaju trebalo osuditi Azerbajdžan, no da će se prvo trebati utvrditi tko je i što napravio.

“Ako se ta priča o Turskoj podršci i Azerbajdžanu nastavi te im se uz retoričku pomoć pruži vojna i financijska pomoć, onda će to svakako biti jedan signal za EU koja sada ima zaoštren odnos sa Turskom”, smatra politički analitičar te dodaje da će EU poslati svoje promatrače.

“Postoji već misija OSCE-a u Azerbajdžanu, oni će sada biti angažirani da utvrde što i kako, a onda će se tražiti medijator. Tu naravno ima puno kandidata koji se nude za posrednike, iz Turske, Moskve, Kazahstana i EU će biti zainteresirana. Zasada nema konkretnih mjera od strane EU, ne može vojno intervenirati, niti može ikoga kazniti sankcijama ili na bilo koji način dok se ne utvrde sve činjenice. Prvo mora doći do primirja i jasnoće, a tek onda se može utvrditi tko je kriv”, zaključio je Vidmarović za Otvoreno.

 

 

Komentari