Previše je lupetanja u javnosti oko toga mora li Zoran Milanović dati ostavku da bi bio premijerski kandidat SDP-a i koalicije koju ta stranka okuplja, a odgovor je jednostavan. Milanović ne mora dati ostavku.
Naime, jedini uvjet da bi netko bio premijerski kandidat jest da ima 18 godina i da ima osobnu iskaznicu i da nije trenutno pod kaznenom odgovornošću u smislu zatvora. Hrvatska je parlamentarna demokracija i mandat za sastav vlade dobije onaj tko uspije prikupiti većinu zastupničkih potpisa, odnosno njih 76. Bio to Zoran Milanović ili Pero Perić, svejedno je jer u hrvatskoj “premijerski kandidati” ne postoje. Postoje ljudi koji sudjeluju na izborima i imaju namjeru, želju ili potporu stranke za to da budu predsjednici vlade, ali premijerski kandidat nije ustavna kategorija.
Prvi je s tom mantrom premijerskih kandidata počeo Možemo! što od samog početka nije imalo nekog smisla upravo zbog načina na koji se bira premijer. Uostalom, u kratkotrajnoj vladi Mosta i HDZ-a mandatar je bio Tihomir Orešković koji uopće nije sudjelovao na izborima.
Politički manevri
Milanoviću ne bi bilo prvi put da politički manevrira i da koristi prolazak ispod kapi. On se može odlučiti i na to da u kampanji gura SDP i njihovu koaliciju koliko god može, a sve s predsjedničke funkcije. To bi možda bilo nemoralno, ali je politika ionako rijetko moralna.
U tom scenariju, Milanović bi cijelo vrijeme podupirao koaliciju, gurao ih, pomagao na sve ustavom dopuštene načine i u slučaju da se sklepa neka većina u saboru dao ostavku, preuzeo kormilo vlade i postao premijer. Pod uvjetom, dakako, da svi akteri na to pristanu.
Predsjednik bi tada bio Gordan Jandroković ili netko od petero potpredsjednika Sabora, a u roku od 60 dana bi bili izvanredni izbori za predsjednika Republike.
Naravno, ovo je scenarij u kojem u ponedjeljak Ustavni sud odredi da Milanović ne može biti na listi bez da prije tog podnese ostavku. Danas je Ustavni sud kazao kako će se u ponedjeljak očitovati o ovoj Milanovićevoj političkij igrariji. Naravno, Milanovićevo pojavljivanje na listi dok je istovremeno i predsjednik bi bio presedan i može se raspravljati o tome je li to uopće dopušteno, ali je jedini koji to može presjeći Ustavni sud.
Bilo kako bilo – Milanović je sebi zacrtao da opet ulazi u političku povijest Hrvatske. Postao je prvi bivši premijer predsjednik, a mogao bi postati i prvi bivši predsjednik premijer. Za sve to će trebati – što god rekao Ustavni sud i na koji god način Milanović nastavio ovaj put – u kampanji dobro balansirati između toga da ne naljuti sve one simpatizere s desnice koje je u predsjedničkom mandatu stekao i čiji glas može ‘ćopiti’ HDZ-u, ali i da previše ne ide desno kako ga oni što ga prirodno vole ne bi počeli šikanirati.
Ivica Puljak, splitski gradonačelnik, oprostio mu je čak i to što mu je vlastitu suprugu nazvao narikačom, onda vam je jasno koliko pojedinci i vole i trebaju Milanovića jer znaju da jednostavno nemaju boljeg od njega. On to zna i s tom pretpostavkom i kreće u politički projekt do sada neviđen na ovim prostorima.
Kakav god ishod na kraju bio – čekaju nas zanimljivi i turbulentni politički momenti, a simpatizirali njega ili ne, možemo biti zahvalni Milanoviću što je kampanju prvo skratio a potom već sada i učinio najzanimljivijom u povijesti.
Grbin o kandidaturi Milanovića na izborima: ‘Nema formalno-pravne zapreke da on bude na našoj listi’
