Slika s Lovrinca i pogrebnici koji uz lijes stoje u zaštitnoj opremi od glave do pete, dr. Marija Parčinu, Kaštelanina koji vodi mikrobiološku dijagnostiku u Sveučilišnoj bolnici u Bonnu, najprije je šokirala, a onda i natjerala da nešto napiše.
“Obučeni su kao da će umrli sad izići iz lijesa i zatražiti da mu se uzme posljednji bris. Umrla osoba niti diše, niti stvara aerosol, u ovome zemaljskom stadiju može najviše ispustiti plinove, a znamo da virus iz probavnog sustava nije zarazan”, objavio je na Facebooku.
Objava se brzo proširila, ali i izazvala brojne komentare.
Zaštitna oprema
“Ne znam je li to nešto što se jednom dogodilo ili je praksa. Svakako, to nije standard koji bi se temeljio na nekoj higijensko-medicinskoj znanstveno baziranoj odluci. To je nešto što je trebalo zabraniti i prije i sada, jer je riječ o krivom iskorištavanju resursa. Troše nerezonski i uzimaju opremu od istih dobavljača kao i bolnice,” kaže ovaj naš stručnjak, inače i predavač na sveučilištu u nekadašnjoj njemačkoj prijestolnici.
“Bilo koji mrtav čovjek, bez obzira je li umro od koronavirusa ili s njim, ne može širiti bolest. Morao bi se šetati okolo, kašljati, da bi se virus otpuštao, a to, koliko znamo, ne može. Neka krajnja granica može biti manipulacija s mrtvacem, lešom i tu ljudi neka se zaštite kao da čovjek upravo diše, neka imaju zaštitnu opremu.”
Ako bi se mene pitalo, ja bih je i tu reducirao na minimun. Poslije manipulacije dezinficirat će se tijelo, za što postoje antiseptici koji se stavljaju na kožu, kao i sam lijes iznutra i izvana. Onog trenutka kada ste to učinili, nema apsolutno više potrebe za bilo čime drugim, pogotovo ako ćete koristiti polupropusnu vreću, koja će dopustiti daljnje isušivanje tijela i raspadanje,” pojašnjava sugovornik.
On kaže da se slike s Lovrinca ne mogu vidjeti na njemačkim grobljima, iako je broj umrlih, te posljedično i pogreba ovih tjedana i mjeseci, puno veći.
Obdukcije
“Da ljudi u ceremonijalnom dijelu pogreba budu odjeveni gotovo na isti način kao liječnici koji su bili u izravnom kontaktu sa zaraženim, nikada nije bilo potrebno. Odavno je propisana praksa pogrebnim poduzećima ne samo za koronavirus.
U bolnicama postoji konstantni problem da se umire od infektivnih bolesti i to nije ništa novo. Imate i djecu i odrasle koji umiru od meningokokne bolesti, koja je zaraznija i smrtonosnija od infekcije COVID-19, ali, na sreću, postoji cjepivo. Imate i brojne bolničke infekcije koje izravno ugrožavaju patologe, mrtvozornike… Da ne govorim o drugim jačim infektivnim bolestima.
Jedan od tih bržih infektivnih prijenosa u posljednje vrijeme bila je smrt njemačkog državljanina od “Lassa virusa”. Zarazila su se i dva patologa koja su obducirala tijelo, kao i radnik pogrebnog ureda. Zato postoje treninzni koje ta vrsta djelatnika prolaze zajedno s nama ovdje u bolnici. Koliko neznanje, toliko i prekobrojne mjere mogu biti ti glavni okidači,” govori dr. Parčina.
Liječnik se zauzima i za jednu stvar na razini struke u Hrvatskoj:
“Nakon ove epidemije morat ćemo ozbiljno poraditi na edukaciji sanitaraca, programu specijalizacije epidemiologa, možda razmisliti o uvođenju specijalizacije iz medicinske higijene i razriješiti epidemiologe obveza za koje nisu trenirani i, naravno, o specijalizacijskom tijeku mikrobiologa da se osjećaju prijateljski i sigurno s molekularnim tehnikama. Možda čak ići na ukidanje sanitarnih grana i prepustiti ih onim medicinskim.”
Zauzima se i za to da se na europskoj razini što prije definira minimalan opseg mjera koje bi države trebale poduzimati, dok se svakoj od njih može ostaviti da ih, ovisno o svojim resursim i potrebama, pojačavaju.
Priznanje Hrvatskoj za odrađeni posao
“U početku se vrlo brzo reagiralo. Normalno, kada se smirilo, pao je adrenalin, shvatite da ste nekim skupinama ugrozili egzistenciju, da je negdje došlo do kolapsa tržišta… To je nešto što tijekom svake epidemije dozrijeva u političaru, svakom epidemiologu i liječniku.
To je taj odnos konzekvencija, morala i etike. Rezultati su ti koji pokazuju da je Hrvatska dobro postupila. Naravno, za ono što je napravljeno nemate negativnu kontrolu kao i za puno drugih stvari u životu.
Nju biste imali da ste pola zemlje zatvorili, a drugu polovicu otvorili. A to tako ne ide i nikada nećemo doznati što bi bilo da je bilo,” tumači liječnik, koji se već idući tjedan sprema na put u domovinu, ali i planira, kao svake godine, dva mjeseca odmora na Jadranu, piše Slobodna Dalmacija.
