Pripadnici Armije BiH, diverzanti 303. i 314. brigade 3. korpusa Armije BiH su u uniformama HVO-a neometano 16. kolovoza 1993. ušli u Kiseljak, nakon čega su počinili strašan ratni zločin nad hrvatskim stanovništvom, prenosi Dnevno.hr
Najprije su civile okupili u živi štit kako bi došli do postrojbe HVO-a, a o tome je svjedočio Josip Trogrlić, sudionik vraćanja položaja iznad Kiseljaka i brzog oslobađanja naselja od neprijatelja:
I novorođenče u živom štitu
“U popodnevnim satima su iz Zenice ušli u Kiseljak ubijajući i pljačkajući sve pred sobom. Ubili su i 13. godišnju djevojčicu Ivanu Širić, ubijali starce i žene. Mi smo se vrlo brzo konsolidirali i s pojačanjem nakon samo tri sata vratili izgubljene položaje te okružili neprijatelja. Po zapovjedni Ive Lozančića, morali smo ih pustit da se povuku jer su kao živi štit uzeli 24 civila iz naselja. Među njima je bilo i novorođenče od 16 dana, koje je majka nosila u naručju. Većina civila razmjenjena je prema dogovoru nakon tri dana, a bilo je i onih koji su još dugo zadržani i koji su pretrpjeli razne torture poput Pere Tolušića”.
Majka petoro djece koja je preživjela masakr, svjedočila je 21. veljače 1994. godine:
Međusobno dovikivali “Allahu ekber”
“Tada je zapucalo i odozdo, od pruge, a muslimanski vojnici su se međusobno dovikivali ‘Allahu ekber’. Na put, između moje i Nikine kuće i na njegovo dvorište pristizali su novi muslimansko-bošnjački vojnici. Skupilo ih se preko dvadeset. Prijetili su, psovali: ‘Znat ćete vi, ustaše, što su balije.’ Sve su zarobljene potjerali prema cesti naredivši da se međusobno drže tako da njima mogu biti živi štit. Čini mi se da su htjeli preći na drugu stranu ceste. Zastali su s ovu stranu, kod ceste, desetak metara od moje kuće.”
Nesretna žena u nastavku je ispričala kako su joj ubili 13-godišnju kćer:
Vidjela kad su joj ubili 13-godišnju kćer
“Strašno je pucalo i od pruge i, čini mi se, sa svih strana. Čula sam zarobljene da strašno viču, jauču. Sada se pucalo svačim: puškama, pištoljima, bombama, tromblonima. Valjda nisu smjeli preko ceste pa su ispred sebe ti muslimansko-bošnjački vojnici gonili zarobljene vičući im da se čvrsto i gusto drže zajedno. Vraćali su se natrag. I onda čuh kćerku: ‘Joj, mama!’ Pogledah kroz prozor. Ivana pade i nije više progovorila. Muslimani su pucali po ostalima. Čula sam da viču: ‘Sad ćete vidjeti što su balije. Majku vam ustašku. sad ste naši.”
