Parlamentarni ili predsjednički izbori u Republici Hrvatskoj – svejedno je. Dio javnosti (ne)svjesno manipulira brojkama o tobožnjoj velikoj izlaznosti ‘dijaspore’.
S obzirom na to da je najveći grad s većinskim hrvatskim stanovništvom u BiH Mostar – on nekako poslovično ‘strada’ u tom jednodnevnom medijskom i javnom bezumlju.
Tako se svake godine na izborni dan potpiruje priča o tomu “kako nam oni koji ne žive u Hrvatskoj određuju sudbinu”.
Ipak, istina je malo drukčija. Republika Hrvatska, naime, nije zajednica ljudi s prebivalištem u Hrvatskoj, nije zajednica poreznih obveznika nego hrvatskih državljana. To što hrvatski državljani možda nikada nisu bili u Hrvatskoj, a žive u Sarajevu ili u Tokiju – sasvim je svejedno!
Oko pola milijuna bh Hrvata
Opće i jednako pravo glasa im jamči da će njihov glas biti jednako vrijedan i da imaju pravo glasati.
Hrvati koji ne žive u Hrvatskoj, a samo u BiH ih je oko pola milijuna, imaju tako pravo izabrati tri predstavnika u Hrvatski sabor od čak 151 koliko ih to tijelo ima!
Ako u Mostaru ili Tokiju samo jedna osoba ode na biralište, Hrvati izvan Hrvatske će imati tri zastupnika. Ako odu apsolutno svi koji imaju pravo glasa – Hrvati izvan Hrvatske će opet imati tri zastupnika u Saboru.
Zlobne i površne politike
Tužno je koliko su zlobne i površne pojedine politike u Hrvatskoj koje svoje potencijalne birače pokušavaju strašiti s ta famozna tri zastupnika i tako mobilizirati svoje biračko tijelo.
Facebook i Twitter je prepun likova koji najodvratnijim primitivizmom ‘časte’ svoje vlastite državljane samo zbog toga što imaju neku drugu adresu. Najtužnija i ujedno najrealnija slika cijele priče o glasovima Hrvata izvan RH jest ta da ti ljudi apsolutno nikada nisu odlučili niti predsjedničke niti parlamentarne izbore.
Cijela ‘dijaspora’ je oba puta bila protiv Mesića – predsjednik je bio Mesić. Dijaspora je bila, doduše, uz Tuđmana, ali bi on bio predsjednik i bez nje. Dijaspora je bila uz Bandića – predsjednik je postao Josipović. Dijaspora je bila uz Kolindu – Josipović izgubio, ali bi izgubio i bez dijaspore – s oko dvije tisuće glasova razlike. Dijaspora je bila protiv Milanovića – on je pobijedio!
Isto je na parlamentarnim izborima. Dijaspora uvijek šalje trojicu u Sabor. Ljudi koji žive u toj famoznoj dijaspori uglavnom su desnijih uvjerenja. Biraju HDZ ili neke druge stranke koje su desno. A SDP nikada ne nastupa u 11. Izbornoj jedinici tako da oni birači koji su ljevijih ili liberalnijih usmjerenja, a žive u dijaspori, nemaju za koga glasovati!
Dijaspora, ponovimo, nikada nije odlučila izbore u Hrvatskoj.
Možda bi ovaj put trebala. Baš zbog onih koji žele dokidati osnovna ljudska prava.
