Najveći kršćanski blagdan Uskrs za mnoge znači preporod i novi početak, a uz slavlje ovog blagdana vežu se mnogi običaji koji su u narodu poživjeli stoljećima.
Iako je Uskrs usko vezan uz kršćanstvo, njegova tradicija nevjerojatan je spoj starinskih i raznolikih utjecaja iz cijeloga svijeta koji služe slavlju novog životnog ciklusa usred proljetnog buđenja prirode.
Tako i mnogi hrvatski stanovnici Uskrs slave neovisno o religijskoj pripadnosti te ovaj dan obilježavaju u krugu obitelji, okupljenoj oko bogatog blagdanskog stola.
Diljem Hrvatske mnogo je zanimljivih običaja koji su vezani za slavlje najvećeg kršćanskog blagdana.
Na Cvjetnicu se dan započinje umivanjem cvijećem
U zapadnom kršćanstvu priprema za najveći i najvažniji kršćanski blagdan traje 40 dana. Veliki tjedan započinje Cvjetnicom, a jedan od običaja koji sjedinjuje religiju i prirodu jest umivanje vodom u kojoj se nalaze latice cvijeća te raznoliko bilje. Štoviše, tradicionalni cvijet Uskrsa je ljiljan koji simbolizira čistoću i bezgrešnost, a obilježavajući ovaj blagdan mnogi će ukrasiti stol poljskim cvijećem.
Uskršnji običaji važan su dio ne samo kršćanske, već i hrvatske tradicije, a većina njih zadržala se u ruralnim krajevima. Uskrsna tradicija vuče korijene iz pretkršćanskog razdoblja, a mnogi od hrvatskih običaja inspirirani su germanskom, skandinavskom i slavenskom kulturom. Iako se običaji razlikuju od regije do regije, ono što je svima njima zajedničko jest priprema za dolazak Uskrsa tijekom Svetog trodnevlja, posveta hrane te bojanje pisanica.
Uskrsni običaji u Hrvata
Kao što mnogi od nas kraj zime obilježavaju velikim proljetnim čišćenjem, tako se i Slavonci i Zagorci pripremaju za Uskrs. Naime, za vrijeme Velikog tjedna od davnina se njeguje običaj pospremanja i čišćenja kuće te odlazak na ispovijed u crkvu kako bi simbolički očistili dušu. U Slavoniji se na Veliki četvrtak pekao kruh i vezivala su se crkvena zvona, a petkom se postilo uz ribu. Djeca su dan prije Uskrsa brala travu i od nje radila gnijezda u koja bi roditelji tijekom noći ostavljali poklone.
U većini ruralnih krajeva Hrvatske, za vrijeme Velikog tjedna, nisu zvonila crkvena zvona, radili su se samo kućanski poslovi i nije se odlazilo u polje. U Zagorju je za to vrijeme vladala vesela i živa atmosfera dok su ljudi bojali, ne samo pisanice, već i kuće. U pojedinim dijelovima sjeverozapadne Hrvatske, i danas se nakon probdjevene noći u zoru pali uskrsni krijes, tzv. vuzmenka od borovina ili pak piramida od cjepanica, a u Dalmaciji se izrađuju klepetaljke i čegrtaljke.
Uz svu raznolikost običaja tijekom Velikog tjedna, svima je zajednički post i priprema bezmesnih i ribljih specijaliteta. Na Veliki petak se u Dalmaciji pripremaju arbuni, orade, oslići, hobotnica i lignje, uz neizostavno povrće i krumpir na lešo. U Istri se od davnina poslužuje maneštra od slanutka i bakalar na bijelo. Oni koji nekad nisu imali za ribu pripremali su jela od kupusa.
Ukrašavanje pisanica
Posvećivanje hrane jedna je od najstarijih narodnih i crkvenih tradicija koja je i danas karakteristična za proslavu Uskrsa. Na Veliku subotu ili u rano uskršnje jutro vjernici odnose hranu u crkvu na blagoslov kako bi ju kasnije podijelili sa svojom obitelji. Mnogi vjernici hranu blagoslivljaju u svojem domu izgovarajući molitve. Narodni običaj koji je uz blagoslov hrane i danas prisutan u svim dijelovima Hrvatske je bojanje jaja, odnosno pisanica. U Podravini su se pisanice poklanjale kako bi mladići djevojkama iskazali naklonost, a one bi ih ponosno stavljale na prozor.
Mnoge su se tehnike ukrašavanja jaja prenosile s generacije na generaciju, a u školama se i danas često ukrašavaju pisanice na kreativan i zanimljiv način. To je svakako jako zanimljivo najmlađima koji svojim remek djelima daju svoj doprinos proslavi Uskrsa.
Danas je Cvjetnica, spomen na posljednje dane Isusova života
