Hrvatski aktivisti za zaštitu ljudskih prava ocijenili su u utorak da su novi prijedlozi Europske komisije za migracije i azil pokušaj produbljivanja i legalizacije praksi kršenja ljudskih prava migranata, poručivši da Hrvatska ne smije pristati na ulogu “sortirnice”.
“Pakt o migracijama i azilu na papiru naglašava solidarnost kao vrijednost, no radi se isključivo o solidarnosti među državama članicama. Solidarnost prema izbjeglicama i drugim migrantima se ne spominje”, ocijenila je Tea Vidović iz Centra za mirovne studije (CMS) na konferenciji za medije održanoj na Trgu Europe u Zagrebu pred transparentom “Solidarnost na papiru, figa u džepu”.
“Ono o čemu Pakt stalno govori je povratak, odnosno vraćanje ljudi, premda se radi o područjima u kojima im životi i sigurnost mogu biti ugroženi. Pakt je upravo u tom segmentu suprotan samoj konvenciji o izbjeglicama”, istaknula je, po priopćenju, Vidović.
Aktivisti napominju da zadnjih tjedana slična upozorenja stižu i od stručnjaka i međunarodnih organizacija i mreža poput Europskog vijeća za izbjeglice i prognanike i EuroMed Rightsa. Sve te organizacije, uključujući i CMS, već su ranije iznijeli svoje prijedloge i zahtjeve za solidarne EU politike prema izbjeglicama, ali EU ih nije uzeo u obzir.
Podsjećaju da zemlje poput Grčke, Italije, Malte, Španjolske, a zadnjih nekoliko godina i Hrvatska, govore o pritisku s kojim se nose zbog mjera Dublinske uredbe. Ovaj Pakt bi, po njihovoj ocjeni, umjesto da osigura podjelu odgovornosti među državama članicama, otvaranjem probirnih centara (eng. prescreening) dodatno opteretio države na vanjskim granicama EU-a, a pritom krši i međunarodno pravo.
“Pakt unutar tih centara predviđa paušalno ocjenjivanje mogućeg uspjeha zahtjeva za međunarodnom zaštitom, neovisno o pojedinostima slučajeva, već ponajviše temeljeno na tome iz koje zemlje osoba dolazi, premda je jasno da se niti jedna zemlja ne može načelno smatrati sigurnom. To pokazuje i međunarodno pravo koje zahtijeva individualnu ocjenu slučaja kako se ljude vraćanjem ne bi izvrglo pogibelji”, objasnila je Antonia Pindulić iz CMS-a.
Nadležnost, nadzor, procedura te dostupnost podrške unutar probirnih centara, potpuno je nerazjašnjena, smatraju aktivisti, po kojima su ti centri praktički zatvori. Osim toga, njihovim otvaranjem izravno se derogira i samo zakonodavstvo EU, među ostalim i direktiva o utvrđivanju standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu koja predviđa mehanizme zaštite ranjivih skupina.
“Postojeće zakonodavstvo EU ranjivim skupinama jamči da će se njihove specifične potrebe procjenjivati i uzeti u obzir prilikom prihvata, a žrtvama torture i drugih oblika nasilja jamči medicinsku i psihološku pomoć i podršku. Osnivanje probirnih centara otvara niz pitanja o tome tko i kako će štititi prava i sigurnost ove izrazito ranjive skupine migranata te uvodi li EU pravilo da ljudska patnja različito vrijedi ovisno o tome tko pati”, upozorila je Dragana Knezić iz Rehabilitacijskog centra za stres i traumu, organizacije s 27-godišnjim iskustvom podrške izbjeglicama i žrtvama mučenja.
Uz to, nakon višegodišnjih zahtjeva civilnog društva da se uvede neovisni mehanizam za monitoring nad policijskim postupanjima kad je riječ o pristupu sustavu azila, Pakt predviđa postojanje monitoringa rada policije, no taj mehanizam daleko je od potrebne neovisnosti jer bi za njegovu uspostavu trebalo biti nadležno upravo ono tijelo nad kojim je potrebno vršiti nadzor, upozoravaju.
“Gotovo mjesec dana otkako je objavljen prijedlog Pakta, hrvatske institucije ne izražavaju svoj jasan stav o njegovim problematičnim točkama. Hrvatska već predugo zbog pristupanja Schengenu pristaje na ucjene EU-a što se tiče tretmana prema izbjeglicama i drugim migrantima, ali ne smije pristati na ulogu sortirnice na zapadnom Balkanu, koja u svojoj srži krši ljudska prava”, poručili su, po priopćenju, aktivisti.
