Poznati modni kritičar, stilist, društveni kroničar i bloger Neven Ciganović u prvoj emisiji Večernjeg lista “U povjerenju s Nevenom Ciganovićem” ugostio je bivšeg predsjednika Hrvatske Stjepana Stipu Mesića (88) koji mu je otkrio dosad nepoznate detalje o svom životu, a porazgovarao je stilist i s priznatom kvizašicom Moranom Zibar i to o Euroviziji!
“Počelo je sve kad sam iz određene anonimnosti izašao, iako sam doduše i u studentsko vrijeme bio komandant tih studentskih radnih brigada i tako, sve to ide u rok službe. Kad sam završio studij, posvadio sam se s političkim vodstvom Orahovice. Završio sam pravo, položio pravosudni ispit, postao sudac i vidio sam da ono što ti funkcioneri govore, oni se tako ne vladaju. Ja sam tu imao prigovore i mene su kaznili i ja sam otišao u Zagreb. Pošto sam pravnik, a moram priznati i da me malo smetalo da me tamo neki nepismenjakovići mogu progoniti, ja sam pročitao zakon i utvrdio: ako netko želi biti zastupnik u Hrvatskom saboru, on ne mora ići po onom pravilu da ga kandidira Socijalistički savez ili partija, onda to usvajaju zborovi birača pa tko ih ima više, dođe na listu. Onda to ide pred izbornu komisiju i dalje je procedura”, ispričao je bivši predsjednik.
Dodao je kako je on tada vidio ono što nitko nije iskoristio.
“Ja mogu dovesti pred suca najmanje 100 punoljetnih građana koji za mene pred njih moraju potpisati kandidaturu i ta kandidatura je perfektna!”, kazao je.
On je tada doveo više od 200 građana koji su potpisali za njega kandidaturu.
Neizostavna tema s Mesićem su svakako i njegove obrve, njegov zaštitni znak.
“One su sada malo skraćene, a o njima se brine moja frizerka kod koje idem godinama. Njoj je to bilo malo previše pa je ona to malo formatizirala”, otkrio je Mesić.
Ispričao je zanimljivu anegdotu.
“Iako sam imao stipendiju, kao student sam dopunjavao tu stipendiju raznim filmovima kao statist, producentski i onaj naš. Tako sam upoznao i Branka Lustiga. I kada se vratio iz Amerike pitao sam ga zašto me je obukao u jednom filmu u uniformu ustaškog poručnika. Kaže: znaš zašto? Zbog obrva, jer si mi jako strogo djelovao”, ispričao je.
Sa sadašnjom suprugom Milkom, koja je tada plesala balet, upoznao ga je skladatelj Zvonko Špišić.
“Tada su bili plesnjaci stalno, nije bio ovaj sistem. U dvorani bi u sa strane stajali stolovi, na jednoj strani bi sjedile cure, na jednoj dečki. A pošto sam ja ipak malo niži, imao sam tada 172 i pol centimetra, ali dosta cura je bilo viših od mene. Meni je bilo nezgodno, ako se ona meni svidi i ja nju dignem, a ona viša od mene. Ja sam vidio na jednom plesu kada se birao najbolji plesni par, a pošto je moja supruga plesala balet, ona je bila u žiriju. Pa sam pitao jednog prijatelja mogu li nekako nju upoznati. I pošto je ona stanovala s njegovom djevojkom, uspio sam. I tako je sve krenulo”, ispričao je i dodao da on nije vješt u plesu.
Nadalje, progovorio je bivši predsjednik i o odnosu s Jadrankom Kosor, s kojom se suočio na kandidaturi za predsjednika 2005. godine.
“Danas sam jako dobar s njom. Prije svega, ja sam s Ivom Sanaderom imao dobre odnose. Kad ja danas gledam odnose nekih ministara s predsjednikom Republike, ja dozvoljavam da se nijedan ministar ne mora s njim složiti, ali ga ne smije vrijeđati. Kad bi se meni dogodilo da mene vrijeđa recimo ministar obrane, kao što to čini sada, ja bih samo telefonirao Sanaderu i on bi već znao zbog čega zovem. Rekao bi mi: ‘da da, dobro, već je smijenjen’. Dakle, postoji način na koji se komunicira. Iza današnjeg predsjednika i drugih, stoji milijun i pol ljudi. Iza ministra obrane stoji samo premijer”, kazao je.
Dodao je da zbog toga ima i mali prigovor upućen premijeru Andreju Plenkoviću.
“Oni nisu u istom rangu, i zato moj prigovor nije ministru obrane, on mene ne zanima. Moj prigovor je premijeru, on ne smije dozvoliti da njegovi ministri vrijeđaju predsjednika! On može komunicirati s predsjednikom, ne slagati se s njim, i tražiti da se drugi ne slažu, ali ga ne smije vrijeđati. Ovoliko uvreda nisam vidio nigdje”, zaključio je.
Retorika je tada, ustvrdio je, bila potpuno drugačija.
“Potpuno, ja i Sanader smo bili različite političke opcije. Ja sam bio predsjednik Republike, ali nisam bio predsjednik svih političkih opcija, ja sam bio predsjednik građana. Nisam tajio svoje opcije, nisu ni drugi, ali nismo se svađali. Zašto to mora prijeći u takav jedan osobni odnos? To ne smije biti osobni odnos. Svatko ima svoje zakonske i ustavne ovlasti i prava i dužnosti i neka to ispunjavaju, ali osobne stvari ostavi kod kuće”, kazao je.
Inače, Mesić priča i ruski i francuski, a čak je i dok je bio predsjednik išao dvaput tjedno na satove francuskog jezika, a trebalo mu je zbog osobne komunikacije.
“U Francuskoj sam imao dva ujaka, sestru i brata. Sestra je tamo otišla kada je nama mama umrla, ja sam imao 16 mjeseci, a ona tri godine. Otišla je ujacima u Francusku 1937. godine dok otac sredi situaciju, a ja sam ostao kod bake. Tako da smo se mi prvi puta sreli 1957. godine, 20 godina nakon. Tragična situacija u obitelji”, ispričao je.
Dodao je da su se onda svake godine vidjeli.
“Ona je dolazila ovdje, moji rođaci također, a ja sam odlazio tamo. A to je meni bilo, osim zbog obiteljske situacije, i zbog oblačenja. Ovdje u to vrijeme nismo blistali sa oblačenjem, a svi se u mladosti vole bolje obući pa su mene ujci oblačili. Tako da sam imao i koristi od toga pa sam se bolje oblačio onda nego sada”, kazao je.
Priznao je Mesić također i da se dosta pribojavao za svoju sigurnost kada je bio predsjednik, pogotovo odlaska u Beograd gdje su bili “Vojislav Šešelj i drugi provokatori”, ali nikad se ništa takvoga nije dogodilo. Međutim, ispričao je i kako je svojedobno u zračnoj luci nokautirao “atentatora” koji ga je pljunuo u lice i vikao “zašto ste nas klali”. To je bio jedini “atentat” na njega.
Priznao je da ga neki još uvijek nagovaraju da se ponovno kandidira za predsjednika.
“Ali, ja na to ne pomišljam, 89. godina, malo bi bilo pretjerano. Malo sam prestar, ali kad bih i išao na izbore, ja bih pobijedio”, ustvrdio je i dodao da bi se on u svojoj kampanji, da je radi, fokusirao na vanjsku politiku jer “Europa više nema jednog lidera kakvog je imala prije, pa ni svijet”.
