U podcastu Sekstant urednika i voditelja Ilije Aščića gostovao je Tomislav Kardum, povjesničar i novinar te autor knjige „Vanjska politika Njemačkoga Carstva 1871. – 1890.“ koji je govorio o tome koje će biti posljedice agresivnih mjera borbe protiv koronavirusa, hoće li lockdowni uništiti malo poduzetništvo i devastirati srednju klasu, je li 2020. prijelomna godina te ulazimo li u doba novog feudalizma.
“S obzirom da ova pandemija i posljedične mjere i izvanredno stanje traju već godinu dana, pitanje je koliko treba trajati to razdoblje, koje možemo nazvati izvanrednim“, kaže Kardum“. „Ako se to stanje za 2-3 mjeseca vratimo u normalno, možemo reći da ne živimo u distopiji, nego da je to bila neka neka aberacija, privremena mjera, lijek, i slično, ali s obzirom da od ljudi koji upravljaju mjerama u pandemiji, i od vlasti i od stručnjaka, ne dobivamo neka uvjerenja da će to za koji mjesec završiti, nego se govori o tome da je potrebno nositi i dvije maske, a Australija najavljuje da će 2021. imati zatvorene granice, ako to potraje još par godina, to bi značilo mijenjanje svih međuljudskih interakcija i onda možemo reći da to privremeno stanje prelazi u neku novo revolucionarno stanje.”
Kardum kaže da će mjere značajno utjecati na povećanje ekonomske nejednakosti u svijetu te da velike korporacije biti još bogatije, dok će srednji sloj osiromašiti.
“Dogma da smo svi skupa u ovome ne stoji. Ako se blokiralo 50 posto ekonomskih djelatnosti, a ove najveće svjetske kompanije nisu blokirane, naravno da će se potrošnja seliti njima. Amazon je u zadnjem kvartalu zabilježio 100 milijardi dolara prihoda, najviše ikad. Elon Musk je veliki protivnik mjera iako se obogatio na ovome, ali palo mu je u ruke. Bill Gates je jedan od najvećih promotora lockdowna i ne znam iz kojeg razloga se njegovo mišljenje uzima kao relevantno. Priča o čipiranju je naravno nebuloza, ali isto tako je i priča da Gates ulaže svoj novac da spašava svijet. Sad on predlaže nekakav globalni sustav uzbuna protiv pandemije. Opasno je da osoba koja nema demokratski legitimitet želi toliko utjecati na globalne tokove. I naravno da je Netflix profitirao, ako moramo biti doma, a profitirali su i veliki trgovački lanci, jer nemaš gdje drugdje trošit novce. Dakle profitirali su ovi na vrhu i neke nišne industrije koje su se uspjele preorijentirati, kao i ovi najveći propagatori lock downa, jer netko radi u tim laboratorijima koji proizvode cjepivo.”
I dok su najveći dobitnici krize velike korporacije, Kardum smatra da su najveći gubitnici mali biznisi, koji su u obiteljskom vlasništvu.
“Vidio sam podatke da će u Americi 30 posto malih biznisa propasti. Ako je to u Americi gdje republikanske savezne države imaju dosta liberalne mjere, što će to tek kod nas donijeti? A ako propadne u ovom razdoblju taj sitni biznis, ili ako je pred propašću pa ga pokupuju velike kompanije, kad će se kod nas u maloj zemlji opet to izdići?”
Kardum smatra da je 2020. godina prijelomna i da je po mnogo čemu usporediva s 1914. godinom.
“Ovo je godina koja će označiti slom racionalnosti i vjerovanja u ustaljene autoritete, što je loše, generalno, jer ćemo imati neku repliku međuratnog razdoblja u Europi, koje znamo što nam je donijelo. Do 1914. ljudi su vjerovali da su mogućnosti znanosti beskonačne, a takav trend je vladao i do ove godine. Ali ispostavilo da u ovoj krizi da je jako labilno to znanje i da treba imati neku mjeru. I onda će to imati neki kontraefekt. Ako su ljudi s autoritetom, ja vjerujem često i svjesno, jer su mislili da čine dobro ako lažu u nekoj mjeri, ali to će imati posljedice na drugu stranu. Ako je ta strana iznevjerila, bit će više teoretičara zavjere.”
Na pitanje je li zlatno doba europske srednje klase prošlo Kardum odgovara da jest, ali da je taj trend postojao i ranije.
“Sigurno je postojao rast nejednakosti između najbogatijih i najsiromašnijih, što po meni nije problem, ako postoji mogućnost društvene mobilnosti, da postoji fluktuacija, da se čovjek može lako obogatiti, da može iz nekog nižeg i srednjeg sloja postati viši sloj, ako ima dobar proizvod, ako se trudi i ako su pravila jasna. Ali ako je društvo stratificirano, ako ti regulativama o zaštiti okoliša pogoduješ ovima koji su na vrhu i onda automatski uništiš nekoga tko ulazi u posao, jer nije toliko bogat da bi mogao ispoštovati regulative i tako ga izbacuješ, naravno da je to problem. I taj pad srednje klase je potencijalno jako opasan. Znamo iz međuratnog razdoblja da su upravo fašistički i nacistički pokret činili osiromašeni pripadnici srednje klase od straha da će preći u radničku klasu, što se vjerojatno sad neće moći dogoditi jer se to amortizira tim temeljnim dohotkom. Ne može zdravo društvo i zdrava demokracija postojati, ako postoje samo izrazito bogati i ljudi koji nemaju mogućnost bogaćenja.”
