Veliki hrvatski trgovački lanci na policama su izložili "visokokvalitetna" ulja i vina po nevjerojatnim cijenama: talijansko "extra vergine" maslinovo ulje po tridesetak kuna, a talijanska malvazija, navodno nabavljena po nabavnoj cijeni od pola eura u Laziju, još pogodnija!

Lajkajte našu facebook stranicu

facebook.com/otvoreno.hr

I sad ja vas pitam kakvo je to vino koje stoji 50 centi, a ekstra djevičansko ulje po 33 kune?! Jednostavno je nemoguće da to vrijedi, litra tog vina u nabavi stoji manje od litre vode – komentira za Slobodnu Dalmaciju jedan od najpoznatijih istarskih vinara Luciano Visintin, čiji je "Istrian" sorte teran 2015. godine londonski Decanter proglasio najboljim svjetskim crvenim vinom (zbog spora sa Slovenijom njihov je teran nosio lokalni naziv sorte "refošk"), a njegova obitelj od davnine se bavi i maslinarstvom.

– Svi koji proizvodimo ulje znamo kako stoje parametri: titulu ekstra djevičanskog ulja mogu nositi samo ulja s postotkom slobodnih masnih kiselina od nula do 0,8 posto, djevičansko od 0,8 do dva posto, a preko tri posto nosi oznaku lampantnog ulja, koje nije za ljudsku upotrebu. I sam naziv sve govori, lampantno ulje koristilo se za rasvjetu prije nego što je u upotrebu ušao petrolej! – grmi Visintin.

Rafiniranjem i dodacima reagensa tom lampantnom ulju dobiva se ulje koje može imati i do 0,5 slobodnih masnih kiselina, dakle može imati "ekstra djevičanski" status! A pravo je pitanje što potrošači konzumiraju. Po svemu sudeći, to ulje nije prošlo nikakve kontrole prilikom uvoza, osim, moguće je, ocjene slobodnih masnih kiselina.

Ali cijena odaje o čemu je tu riječ. Isto je i s prejeftinim vinom koje je ušlo u hotelske lance – procjenjuje Visintin, prisjećajući se ne tako daleke godine, 1988., kad je desetak Francuza umrlo od talijanskog vina koje je u sebi sadržavalo metanol, što je za posljedicu imalo strogu oznaku geografskog podrijetla.

Visintin upravo geografsko podrijetlo drži najvažnijom oznakom koju bi kvalitetna vina trebala nositi. Smatra kako je Dalmacija tu u ogromnoj prednosti nad Istrom, jer je pelješki plavac mali s pozicije Dingač još 1964. dobio međunarodni certifikat kvalitete kao jedino vino s područja bivše Jugoslavije, i tu se, nažalost, stalo.

– Vjerujte mi da 60, 70 posto ljudi uopće ne zna da je "dingač" ustvari sorte plavac mali, njima to nije ni bitno jer je ime "dingač" oznaka za vrhunsku kvalitetu. Dalmatinci su nas u tome pretekli. Naime, držim kako je upravo oznaka pozicije jamac kvalitete, jer kao što vidimo, to što na etiketi piše teran, malvazija ili plavac malo govori o onome što je u boci.

Naši bujski brežuljci su najbolja pozicija u Istri, i kad bismo ga tako počeli označavati, odvojili bismo se od lošijih terana sa slovenskog krasa. Odluka Europske komisije da se hrvatskim porizvođačima i dalje omogućuje naziv teran je odlična, ali to je tek prvi korak, moramo ići dalje i označavati mikrolokalitet – uvjeren je vinar Visintin.

Reci što misliš!